LATINSKOAMERIČKA I ISTOČNOEUROPSKA TRANZICIJA: KOMPARATIVNA ANALIZA CIVILNO-VOJNIH ODNOSA
Autor: | Stjepan Domjančić |
---|---|
Jazyk: | chorvatština |
Rok vydání: | 2012 |
Předmět: | |
Zdroj: | Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira Volume XV Issue 29 |
ISSN: | 1331-5595 |
Popis: | Rad istražuje latinskoameričku postmilitarističku te europsku postkomunističku tranziciju u kompleksu koji obuhvaća civilno-vojne odnose. U radu se latinskoamerički militarizam i postmilitaristička konsolidacija analiziraju izvan prevladavajućeg diskursa razumijevanja civilno-vojnih odnosa isključivo u kontekstu borbe civilnih političara i vojnika za političkom supremacijom, dok se postkomunistička tranzicija tematizira u jednom zanemarenom području - području civilno-vojnih odnosa. Ključna autorova teza odnosi se na čvrstu i presudnu korelaciju između civilne kontrole (upravljanja) i ekspertize u pripadajućem području. Civilnu kontrolu ne treba razumijevati u kontekstu sprečavanja neželjenog ponašanja vojske, već bi ona trebala uključivati sposobnost civila da definiraju ciljeve i organizaciju obrane, formuliraju obrambenu politiku i nadziru implementaciju te politike. Razmatranje civilno-vojnih odnosa mora se događati u okviru širih rasprava o demokratizaciji. Rad pokazuje kako, bez obzira na različite početne pozicije, različite međunarodne okolnosti, donekle i različito vrijeme u kojem se procesi odvijaju, civilno-vojni odnosi u obje skupine tranzicija pokazuju vrlo slična obilježja te ukazuju na podjednak stupanj demokratskog deficita u društvu. U oba slučaja prisutno je precjenjivanje vanjskih (međunarodnih) utjecaja na procese demokratizacije. Temeljni deficit tiče se korištenja određenih oblika penetracijskog modela nadzora nad oružanim snagama sa snažno izraženim personalističkim karakterom uz odsustvo civilne obrambene ekspertize. The paper explores Latin American post-militaristic and European post-communist transition in the context of civil-military relations. On the one hand, Latin American militarism and post-militaristic consolidation have been analyzed outside of the prevailing discourse according to which civil-military relations are, almost entirely, understood in the context of the struggle of civil politicians and soldiers for political supremacy. On the other hand, post-communist transition has been studied in a neglected field: civil-military relations. The key thesis of the author refers to strong and prevailing correlation between civil control (management) and expertise in the relevant field. Civilian control should not be understood in the context of preventing unwanted conduct of the military, but it should include the ability of the civilians to determine the goals and organization of defence, to define defence policy and monitor the implementation of that policy. Analysis of civil-military relations should be a part of broader discussions on democratization. This paper points out how, regardless of various initial positions, various international circumstances, and to some extent, different period, the civil-military relations in both transitional groups show similar features and equal degree of the lack of democracy in society. In both cases, there is an overestimation of outside (international) influences on democratization processes. The lack of democracy refers to the application of penetration model of the control of armed forces with the lack of civil defence expertise. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |