O Sekstovu kriteriju skeptičkoga nazora
| Autor: | Nebojša Mudri |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2015 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti Volume 70. Issue 3. |
| ISSN: | 1849-0182 0351-3947 |
| Popis: | Članak pobliže istražuje kriterij, cilj i glavno ustrojbeno načelo skeptičkoga nazora, usredotočujući se prvenstveno na problematiku koju je Sekst Empirik iznio u svome poznatom djelu Obrisi pironizma. Rasprava će se uglavnom voditi oko pitanja što uopće znači živjeti »držeći se pojava«, što prema Sekstu vrijedi kao kriterij ili standard djelovanja onih koji ne zastupaju dogme, te kakva bi bila narav i koje bi bile izravne posljedice takva života. Mišljenja sam da je skeptički život, kako je prikazan u prvoj knjizi Obrisi pironizma, manjkav, nepoželjan i zapravo nemoguć za čovjeka te da krajnji rezultat skeptikovih nastojanja nije vrijedan napuštanja znanja. Proširujući doseg Sekstova poimanja τἀ φαινόμενα, ali zadržavajući njegovu kritiku doktrinarne filozofije, s umjereno kantovskoga stajališta, iznijet ću argumente u prilog tezi da skeptičko stajalište ipak nije jedini prihvatljiv način filozofijskoga istraživanja te da postoji opcija koja bi očuvala mogućnost znanja o bitnim područjima ljudskoga života, a ne bi potonula u dogmatizam. This article closely examines the criterion, aim and main basic principle of the Skeptic School by focusing primarily upon the issues that Sextus Empiricus addressed in his renowned work titled, Outlines of Pyrrhonism. The discussion will be centered on the question of what ‘adhering to appearances’ means which, according to Sextus, serves as the criterion or standard of action for those who do not adhere to dogmas, and secondly, what would be the nature of such a life and the direct consequences thereof? It is the author’s opinion that the skeptical life, as depicted in the first volume of Outlines of Pyrrhonism is deficient, undesirable and in fact an impossibility for human beings, and that the end result of the skeptic’s endeavours is not worth abandoning one’s knowledge for. By broadening Sextus’ notion of τἀ φαινόμενα, while retaining his critique of doctrinal philosophy, the author argues from a moderate Kantian perspective, that skepticism is not the only acceptable mode of philosophical inquiry, and that there exists a course which would maintain the possibility of knowledge in the essential areas of human life without sinking into dogmatism. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|