Uloga kulturnih dobara Konavala u razvoju ruralnog turizma
| Autor: | Butijer, Stjepo |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2019 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Mjera : Mjera Volume 1 Issue 1 |
| ISSN: | 2670-8698 |
| Popis: | Prema navodima dr. Josipa Lučića: riječ 'Konavle – Konavljani' javlja se prvi put sredinom 10. stoljeća, ali sigurno je da su se kraj i stanovnici tako nazivali još u 7. st., u doba doseljenja. Iz duge povijesti Konavala spomenimo još priključenje Dubrovačkoj Republici (istočni dio 1419. i zapadni dio 1426.), gdje ta suradnja s gradom Dubrovnikom traje još i danas – u vidu turizma i gospodarstva te zajedništva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Položaj i plodno Konavosko polje usmjerili su gospodarski razvoj Konavala na poljoprivredu, a u novije vrijeme na prerađivačku industriju i turizam, a posebno ruralni turizam. Cijelo područje Konavala obiluje bogatom kulturnom baštinom pretežito pučke arhitekture, na temelju čega se može graditi kulturna i turistička ponuda. Jedno od najpoznatijih kulturnih dobara ovog područja svakako je Epidaurum, tj. današnji Cavtat, zatim svetište Mitrej u Močićima, Franjevački samostan i Knežev dvor u Pridvorju. Izgradnja Franjevačkog samostana bila je zapravo najveći građevinski pothvat u Konavlima sve do novijih vremena, tj. do izgradnje industrijskih objekata na Grudi i Zvekovici, zračne luke u Čilipima i hotela u Cavtatu. Glavni motiv za temeljitu rekonstrukciju i obnovu samostana nakon Domovinskog rata jest želja da mu se uz religijsku funkciju vrati i funkcija kulturnog i gospodarskog središta Konavala. Zanimljivo je spomenuti i tvrđavu Sokol (Sokol grad), koja je velike spomeničke vrijednosti. Prema arheološkim nalazima ova je fortifikacija postojala još u doba Ilira i Rimljana. U Konavlima su sačuvani mnogi primjerci infrastrukturne arhitekture, uz kompleks mlinica i stupa na rijeci Ljuti, koje su još od Dubrovačke Republike bile mala industrijsko-prerađivačka zona. Sad su obnovljene u svrhu ruralnog i izletničkog turizma. Osim već navedenih spomenika kulture tu su i nekropole stećaka, seoske kominate, ilirske gomile, Napoleonova cesta, mauzolej obitelji Račić, Zavičajna kuća Čilipi i mnogi drugi. Seoska (pučka) tradicijska arhitektura u Konavlima vrlo je bogata, što potvrđuje i niz objekata očuvanih u izvornom obliku. Bilo da se radi o naseljima s elementima urbane cjeline – urbanom selu (Čilipi) ili mirnim ruralnim sredinama koje su zaštićene cjeline (oko 40 sela i zaselaka). Ono što je bitno, ova su mjesta zadržala izgled tradicijske kamene arhitekture koja pripada kulturnom dobru. Ističe se i raritet zadružne arhitekture u mnogim selima, što bi u Konavlima rekli velika nedijeljena kuća. Posebno se ističe vrijedno zadružno ruralno naselje Grote – Lovorno, za koje je izrađen projekt obnove i rekonstrukcije u vidu ruralnoga turističkog naselja. Zahvaljujući ovom bogatstvu sadržaja Konavle imaju izvanredne mogućnosti za razvoj specifičnih suvremenih vidova turizma, što omogućuje turistu niz doživljaja, za razliku od klasičnog odmora u obliku kupališnog turizma. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|