How Science Transformed Descartes’ Philosophical Discourse

Autor: Pavle Mijovic
Rok vydání: 2023
Předmět:
Zdroj: Disputatio philosophica : International Journal on Philosophy and Religion
Volume 24
Issue 1
ISSN: 1849-0174
1332-1056
DOI: 10.32701/dp.24.1.1
Popis: This paper is about the relationship between science and philosophy, or about the naturalization of philosophy. In the first part of the paper, we aim to present Quine’s theoretical framework related to the scientific impact on philosophical discourse and inquiry. In his philosophical writings, Quine emphasized the importance of science, in naturalized or normative epistemology forms. The idea of a more tenable, science–dependent knowledge position, is often seen as central to Quine’s epistemology. Far from any form of cosmic exile, philosophers, according to Quine, adopt the best knowledge available to them at a given time. Something very similar occurs in Descartes’ concept of animal spirits, showing that the use of the best available scientific knowledge at a given moment can easily be found in the French philosopher’s work. Quine’s conception, developed in the field of analytic philosophy, is found in Descartes’ notion of animal spirits, demonstrating the influence of the dominant scientific paradigm on philosophical discourse. Since we consider the Quinean framework very relevant, we have adopted his view as a sort of interpretative paradigm that helps us to better understand a particular problem from the domain of history of philosophy. The second part of the paper presents the notion of animal spirits seen in Descartes’ philosophy as intermediary entities linking mind and body. Once a powerful scientific notion, animal spirits withered away with the advancement of science and were substituted with other scientific paradigms. The notion of animal spirits was seen as Descartes’ critical point and was often neglected in philosophical analysis. In this paper, we advance a hypothesis on how science transformed Descartes’ philosophical discourse by analyzing the curious case of animal spirits, showing at the same time the limitations and shortcomings of this new modus philosophandi.
Ovaj rad govori o odnosu znanosti i filozofije ili, preciznije, o naturalizaciji filozofije. U prvom dijelu rada namjeravamo predstaviti Quineov teorijski okvir vezan za znanstveni utjecaj na filozofski diskurs i istraživanje. Quine je u svojim filozofskim spisima naglašavao važnost znanosti, u naturaliziranim ili normativnim epistemološkim oblicima. Ideja jedne održivije pozicije znanja utemeljene na znanosti često se smatra središnjom idejom Quineove epistemologije. Daleko od bilo kakvog oblika kozmičkog egzila, i filozofi, prema Quineu, prihvaćaju najbolje znanje koje im je u određenom trenutku dostupno. Sličan fenomen pronalazimo u Descartesovom konceptu životinjskih duhova te se time potvrđuje teza o upotrebi najboljeg dostupnog znanstvenog znanja u određenom trenutku. Quineovu koncepciju, razvijenu u području analitičke filozofije, analiziramo na primjeru Descartesovog pojma životinjskih duhova, gdje se pokazuje utjecaj dominantne znanstvene paradigme na filozofski diskurs. Budući da Quineov okvir smatramo vrlo relevantnim, njegovo smo stajalište usvojili kao svojevrsnu interpretativnu paradigmu koja nam pomaže da bolje razumijemo određeni problem iz domene povijesti filozofije. Drugi dio rada analizira pojam životinjskih duhova koji su u Descartesovoj filozofiji shvaćeni kao posrednički entiteti koji povezuju um i tijelo. Nekoć snažna znanstvena ideja, životinjski duhovi su gotovo iščezli s napretkom znanosti te su zamijenjeni drugim znanstvenim paradigmama. Pojam životinjskih duhova smatran je Descartesovom kritičkom točkom i stoga je često zanemaren u filozofskim analizama. U ovom radu iznosimo hipotezu o tome kako je znanost preobrazila Descartesov filozofski diskurs analizirajući neobičan slučaj životinjskih duhova, pokazujući u isto vrijeme ograničenja i nedostatke novog modusa philosophandi.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: