Fritz Jahr kao metodološka paradigma u bioetičkom obrazovanju
| Autor: | Luka Perušić |
|---|---|
| Rok vydání: | 2019 |
| Předmět: |
Fritz Jahr
bioethics science worldview education sensibility synthesis openness innovativity autocriticality bioetika znanost svjetonazor obrazovanje senzibilnost sinteza otvorenost inovativnost autokritičnost Health (social science) Health Policy Philosophy Medicine (miscellaneous) Environmental ethics Bioethics |
| Zdroj: | Jahr : Europski časopis za bioetiku Volume 10 Issue 2 |
| ISSN: | 1848-7874 1847-6376 |
| Popis: | The paper examines Fritz Jahr as a possible role-model in bioethical education. It consists of two parts. The first part builds upon the acknowledged data and theories about how Fritz Jahr proposed the bioethical imperative and changed his way of thinking. It provides arguments for and against known claims and expands the knowledge background with the focus on reconstructing the thought process and some presumptions that led to the formulation of bioethical imperative. The second part uses these results to infer five features to show how we can extract and define methodological features from Jahr’s personality and activity, which confirm and enhance integrative projects. An attempt has been made to understand that something such as “Jahrian methodology”, might be sensible enough to provide scientific knowledge and cultural orientation without simplifying the bios, but that it is pointless without integration with educational models, and to emphasise this I conclusively consider the role of bioethicists in the 21st century. Rad ispituje Fritza Jahra kao mogući uzor u bioetičkom obrazovanju. Sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu oslanja se i nadograđuje na prethodne podatke i teorije o tome kako se dogodilo da Fritz Jahr predlaže bioetički imperativ i mijenja svoje razmišljanje. Nudi argumente za i protiv znanih tvrdnji i proširuje pozadinsko znanje, usmjeren na rekonstruiranje misaonog procesa i nekih pretpostavki koje su dovele do oblikovanja bioetičkog imperativa. U drugom dijelu koriste se dobiveni rezultati da bi se izvelo pet obilježja i pokazalo kako se iz Jahrove osobnosti i aktivnosti mogu izlučiti i utvrditi metodološka obilježja kojima se potvrđuju i osnažuju integrativni projekti. Radi se o pokušaju razumijevanja da nešto poput »jahrovske metodologije« može biti dovoljno senzibilno za pružanje znanstvenog znanja i kulturne orijentacije bez pojednostavljivanja biosa, ali da je ono besmisleno bez integracije s obrazovnim modelima. Da bi se to naglasilo, zaključno se razmatra uloga bioetičara u 21. stoljeću. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|