Steel metallurgy in the Republic of Croatia

Autor: Gojić, Mirko
Rok vydání: 2023
Předmět:
Zdroj: Studia lexicographica : časopis za leksikografiju i enciklopedistiku
Volume 16
Issue 31
ISSN: 2459-5578
1846-6745
Popis: Cilj je ovoga rada prikaz proizvodnje sirovog čelika u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1954. do 2020. godine. Metodologija rada uključivala je analizu sirovina za proizvodnju čelika, tehnoloških procesa, asortimana čeličnih proizvoda, znanstvenoistraživački i stručni rad te visokoškolsko obrazovanje iz metalurgije čelika. Čelik je najvažniji metalni materijal koji se može definirati kao deformabilna slitina željeza s maksimalno 2 mas. % ugljika. Pored željeza i ugljika, čelik sadrži poželjne (mangan, krom itd.) i nepoželjne primjese (sumpor, fosfor, kisik, vodik itd.). Primarna sirovina za proizvodnju čelika je bijelo sirovo željezo koje se do sredine 1991. godine proizvodilo u visokim pećima Željezare Sisak. Čelični otpad je sekundarna sirovina koja se relativno lako prerađuje u čelik pretaljivanjem. Sirovi čelik (ugljični i niskolegirani) u Republici Hrvatskoj proizvodio se u nekadašnjim željezarama u Sisku i Splitu. Proizvodna postrojenja za izradu čelika su Siemens-Martinove (Željezara Sisak) i elektrolučne peći (Željezara Sisak i Željezara Split). Utvrđeno je da je u razdoblju od 1954. do 2020. u Republici Hrvatskoj proizvedeno oko 9,34 Mt čelika. Proizvodnja čelika u Siemens-Martinovim pećima temeljila se na izradi čelika u tzv. otvorenom ognjištu primjenom predgrijanoga zraka i goriva uz proces regeneracije. Za proizvodnju čelika u elektrolučnim pećima toplinska se energija osigurava primarno iz električnoga luka između grafitnih elektroda i čeličnoga otpada. Proizvodni program Željezare Sisak primarno je bio usmjeren na proizvodnju čeličnih cijevi (bešavnih i šavnih), dok se u Željezari Split proizvodio tzv. betonski čelik za građevinsku industriju (građevinska armatura, žica itd.). Danas se čelik proizvodi u moderniziranoj elektrolučnoj peći (uz primjenu postupaka sekundarne metalurgije: lonac-peć i vakuumsko otplinjavanje) u talijanskoj firmi ABS Sisak d.o.o. koja od 2012. godine djeluje u okviru grupacije Danieli. U okviru znanstvenoistraživačkoga i stručnoga rada realizirani su brojni nacionalni i međunarodni projekti, objavljeno je niz članka u časopisima i zbornicima radova konferencija, izrađeno je 110 stručnih elaborata, izdan je sveučilišni udžbenik pod naslovom Metalurgija čelika u dva izdanja (2005. i 2006.), izrađeno je nekoliko priručnika itd. Visokoškolsko obrazovanje iz metalurgije čelika odvija se od ak. god. 1962/63. (na početku na Metalurškom odjelu u Sisku Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), a od 1979. godine do danas na Metalurškom fakultetu u Sisku kao jedinoj znanstvenonastavnoj instituciji u Republici Hrvatskoj iz polja metalurgije.
This paper examines the centuries-long history of the castle Kamenica, situated above the identically named settlement in the Croatian Zagorje region, not far from Lepoglava. It was first mentioned in writing in 1311. It was built in the second half of the 13th century at the latest, by an unknown Zagorje noble, as a fortified residence and centre of the identically named estate. Between 1399 and 1405, Kamenica became the property of Herman II of Celje, whose descendants held it until 1456. Although no source directly mentions the fall of Kamenica, it likely happened during the war for the Celje succession, and the castle was first mentioned as a ruin in 1459, when King Matthias Corvinus donated it to John Vitovac. During the time it was under the Vitovacs (1459–88), Kamenica was permanently abandoned, and its holdings were combined with the neighbouring Trakošćan estate into the joint Trakošćan-Kamenica estate, which was formally seated in Trakošćan, but factually in the fortified manor Klenovnik. The existing, meagre architectural elements suggest Kamenica was a small castle (castrum) dating from the second half of the 13th century. It consisted of a trapezoidal core at the top of a steep, conical eminence, formed of a walled, fortified house with a smallish courtyard protected by a wooden palisade, and a fortified, circular suburb, raised around the core with a combination of wooden palisades and earthen ramparts.
Databáze: OpenAIRE