Populist Answer to the Democratic Deficit
| Autor: | Mira Bogdanović |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2017 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Političke perspektive : časopis za istraživanje politike Volume 7 Issue 1-2 |
| ISSN: | 2335-027X 2217-561X |
| Popis: | Novija literatura o populizmu uglavnom se koncentrira na nedemokratski ili antidemokratski potencijal populizma. Inspiracija i argumentacija je u pravilu sa stajališta liberalne demokracije. Drugim riječima, ideološka i obranaška. Ali novi populizam dijeli nešto s liberalizmom. To je neprijateljstvo prema državi. Populizam ne postoji. Postoje samo populizmi. Svaki je populizam sui generis, situiran u konkretne povijesne okolnosti i odgovor na njih. Studije slučaja su na dnevnom redu, a iz njih se mnogo može naučiti. Tako povijesni pogled na stari populizam pokazuje naizgled paradoksalan rezultat: tradicija populizma u, na primjer, Argentini, vodila je demokratizaciji u liberalnom smislu. Novi populizam u Zapadnoj Europi, kako istraživači u raznim zemljama argumentiraju, reakcija je na krizu demokratskog ustroja zbog otuđenosti političkih kartela elita od potreba i interesa društvenih slojeva ugroženih novim formama modernizacije. Kako ovo nezadovoljstvo kanalizirati u forme koje će očuvati bit demokracije, pluralizma i tolerancije pitanje je sad. Na kraju krajeva, načelo one man, one vote obvezuje. Autori koji mimo ideoloških sudova ovome problemu posvećuju dužnu pažnju, inzistiraju na potrebi integracije osujećenih dijelova političke zajednice u politički sustav. Nizozemski politolog Cas Mudde zgodnom je dosjetkom stavio prst na bolno mjesto: populizam je neliberalni demokratski odgovor na nedemokratski liberalizam. Jaz između dobitnika i gubitnika društvenih promjena trebalo bi premostiti politikom koja gubitnike ne gura u naručje onih formi populizma koje graniče s fašizmom. Inkorporacija populističkih toposa u etablirane političke partije i njihove kartele nije lijek, već je to uzmak pred navalom populističke stihije. Problem ostaje otvoren, kako dalje? Represija, tolerancija, pluralizam ili nešto treće? The present populism research follows two major lines of inquiry: one is top down, the other bottom up. The first one focuses on distilled abstract traits of the phenomenon with an emphasis on common features. The second one concentrates on distinct features of populisms country wise in historical perspective. The first one maintains an undisguised liberal ideological bias and neglects populism as an (il)legitimate offspring of liberal democracy. The author argues that the second approach yields a deeper insight into the nature of contemporary populism as a by-product of the breakdown of traditional party politics. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|