Novi hrvatski prijevod Danteova Pakla ili o poeziji u prozi
Autor: | Iva Grgić Maroević |
---|---|
Jazyk: | chorvatština |
Rok vydání: | 2022 |
Předmět: | |
Zdroj: | Croatica et Slavica Iadertina Volume 18 Issue 1 |
ISSN: | 1849-0131 1845-6839 |
Popis: | Prilog počinje kratkim pregledom povijesti hrvatskih prijevoda Danteove Božanstvene komedije o kojim je autorica, kao i drugi, već opširnije pisala, ali ovaj put inzistira na sudu da se ta povijest uglavnom sastojala od potrage za odgovarajućim metričkim rješenjima. U središnjem dijelu priloga na nekoliko se primjera analizira prijevodna strategija na kojoj se temelji vrlo različit nedavni prijevod Pakla što ga je 2021. godine o sedamstotoj godišnjici Danteove smrti izradio hrvatski prevoditelj Božidar Petrač. Njegov je prijevod specifičan po tome što nudi prozu supostavljenu i suprotstavljenu (a fronte) Danteovoj poeziji. Premda Petračeva proza na nekim mjestima u svojim rješenjima možda nudi odviše objašnjenja, njegov prijevod nastoji (i uspijeva) postići čitljivost i za onu publiku koja će cijeniti usporedbu s izvornikom, i za onu koja će konzultirati uvode svakome pjevanju te bilješke koje ga prate, kao i za onu koja će, napokon, biti kadra čitati ovo remek-djelo bez odviše teškoća. Osobita pozornost posvećuje se Danteovim ključnim riječima, konceptualnim riječima, ili, kako se one u prilogu najradije nazivaju "doktrinarnim" riječima. Njima se prevoditelj Petrač posebno posvećuje, kao što i priliči Danteovu djelu koje je predugo bilo držano tek pjesničkim djelom iako je svakako govorilo o svijetu Danteova vremena. Zaključak priloga jest to da je Petrač kao prevoditelj ponudio hrvatskom čitateljstvu tekst koji će za njega funkcionirati te stavio točku na ustrajanje na srokovnoj (ili, bar metričkoj shemi) kao dominanti hrvatskih prijevoda Komedije. Izriče se procjena da bi Petračev prijevod mogao biti prvi od hrvatskih prijevoda Komedije koji će zaživjeti u dvadeset i prvom stoljeću. The paper starts with a brief survey of the history of the Croatian translations of Dante’s Divine Comedy (already treated in more detail elsewhere, by the author and others), insisting, this time, on the judgement that this history was predominantly a search for adequate metrical solutions. The central part of the paper chooses several examples of a very different, recent translation of Inferno by Croatian translator Božidar Petrač in order to analyse his translation strategy. Published in 2021, the seventh centenary of Dante’s death, Petrač’s translation offers a prose translation juxtaposed (a fronte) to Dante’s poetry. While Petrač’s prose is somewhat explanatory in its solutions, his translation aims (and succeeds) in being readable to several types of audiences: those who will appreciate the confrontation with the original; those who will consult the introductions to every canto and the notes that accompany it; and those who will, eventually, be able to read it in Croatian without too many difficulties. Special attention is dedicated to Dante’s key words, conceptual words, or, as the paper prefers, ‘doctrinary’ words. These are treated by the translator with utmost care, as is adequate for Dante’s masterpiece which was for too long mistaken for only a work of poetry, while it was also a narration of the world of Dante’s time. The conclusion of the paper is that Petrač as translator has offered the contemporary Croatian readers a (meta)text which will function for them as a text, and has also ended the insistence on the rhyming (or, at least, metrical) scheme as the dominant of Croatian translations of the Comedy. This translation will be the first of the Croatian ones to enter and live in the twenty-first century. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |