On the Language Solutions of Stipan Lukić
Autor: | Sanja Vulić |
---|---|
Jazyk: | chorvatština |
Rok vydání: | 2022 |
Předmět: | |
Zdroj: | Jezik : časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika Volume 69 Issue 1 |
ISSN: | 0021-6925 1849-174X |
Popis: | Nakon znamenitoga franjevačkoga književnoga kruga u Budimu koji je vrlo aktivan u potkraj 17. i tijekom 18. stoljeća, u pretpreporodnom razdoblju u 19. stoljeću aktivni su i pisci koji nisu franjevci, a nastavljaju prosvjetiteljsku djelatnost prethodnoga stoljeća. Jedan od njih je Stipan Lukić koji je bio iz Budima, ali zaposlen kao pisar u Pešti pri ugarskoj kraljevskoj komori. Lukić je 1823. u Pešti objavio odgojno vjersko djelo za djecu Xivot Gospodina Boga i Spasitelja nashega Isukersta. S' boxanstvenom Prilikom Njegovom. Jezična analiza toga djela pokazuje djelomično oslanjanje na jezikoslovna rješenja slavonskih gramatičara Relkovića i Tadijanovića, ali i djelomično oslanjanje na mjesni govor onodobnih budimskih Hrvata, posebice na fonološkoj razini. Neka od Lukićevih jezičnih obilježja susreću se u djelima hrvatskih pisaca od 16. pa sve do sredine 20. stoljeća, a neka do danas te pripadaju i suvremenomu hrvatskomu književnomu jeziku. Analiza je potkrijepljena konkretnim primjerima. After the famous Franciscan literary circle in Buda, which was very active in the late 17th and 18th centuries, some writers who were not Franciscans were active in the pre-revival period in the 19th century, continuing the enlightenment activities of the previous century. One of them was Stipan Lukić, who was from Buda, but was employed as a clerk in Pest at the Hungarian Royal Chamber. In 1823, in Pest, Lukić published an educational religious work for children under the title Xivot Gospodina Boga i Spasitelja nashega Isukersta. S’ boxanstvenom Prilikom Njegovom (The Life of Our Lord God and Our Saviour Jesus Christ, with His Divine Image). The linguistic analysis of this work shows a partial reliance on the linguistic solutions of the Slavonian grammarians Relković and Lanosović, but also a partial reliance on the local language of the Buda Croats of that time, especially on the phonological level. Some of Lukić’s linguistic features are found in the works of Croatian writers from the 16th to the middle of the 20th century, and some are still present today and belong to the contemporary Croatian literary language. The analysis is supported by concrete examples. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |