Vidski neupareni glagoli u hrvatskom jeziku
Autor: | Jurica Polančec |
---|---|
Jazyk: | chorvatština |
Rok vydání: | 2022 |
Předmět: | |
Zdroj: | Croatica : časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu Volume 46 Issue 66 |
ISSN: | 1849-1111 2623-9280 |
DOI: | 10.17234/croatica.66.5 |
Popis: | Rad razmatra klasifikaciju vidski neuparenih glagola u hrvatskome jeziku, odnosno glagola koji svoje leksičko značenje ostvaruju samo kroz jedan vid, bilo svršeni ili nesvršeni. Neuparenost se promatra kroz svoje kanonske i nekanonske manifestacije. Kanonskim se manifestacijama smatraju one oko kojih nema spora u literaturi, a nekanonskim slučajevi glagola i glagolskih razreda za koje dio autora smatra da su neupareni, a dio da se mogu ostvariti upareno. Neuparenost se dijeli u dva tipa, morfološku (apsolutnu) i semantičku (djelomičnu). Morfološka je neuparenost predstavljena tradicionalnim skupinama glagola imperfectiva tantum i perfectiva tantum. Značenjska neuparenost opisuje slučaj kod kojega između dvaju tvorbeno povezanih glagola suprotnoga vida postoji potpuno ili djelomično nepoklapanje u značenju. The paper proposes a classification of aspectually defective verbs in the Croatian language. Defectivity is taken to have canonical and non-canonical manifestations. Canonical manifestations are the cases of defectivity that are not disputed in literature, while non-canonical manifestations include the verbs or verb groupings for which there is disagreement among different authors whether they are defective or not. Aspectual defectiveness is divided into two broad types, morphological (absolute) and semantic (partial). Morphological mismatch is represented by the traditional groups of imperfectiva tantum and perfectiva tantum. Semantic defectiveness describes the cases in which there is a complete or partial mismatch of meaning between two derivationally related verbs of opposite aspect. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |