From Croatia to Transylvania

Autor: Neven Isailović, Florin Nicolae Ardelean
Rok vydání: 2021
Předmět:
Zdroj: Povijesni prilozi
Volume 40
Issue 60
ISSN: 1848-9087
0351-9767
Popis: The article gives the history of the noble Croatian family of Perušić, following the life and career of its main male representatives across three generations, from its emergence in sources in the mid-15th century up until its extinction in the male line in 1603. All three men – Gaspar (Gašpar) the Elder, Gaspar the Younger, and Matthew (Mate) – had primarily military careers, leading cavalry units and fighting either the Turks or other Christian nobles in civil wars which burdened Croatia, Slavonia, Hungary, and Transylvania from the late 15th to the early 17th century. Gaspar the Elder was the vice-ban of Croatia-Dalmatia and is a relatively well-known figure in Croatian historiography, while the lives of his son and grandson are thoroughly researched for the first time in this article. Gaspar the Younger, initially a supporter of the Habsburgs, was fighting the Ottomans in Croatia until 1532, with significant success, and was later engaged in civil strife in Slavonia, changing the sides he supported several times. He finally opted for King John Zápolya around 1538 and migrated to Zápolya’s realm, settling finally in Transylvania, where he gained many estates and served several de jure and de facto rulers, including another fellow Croat – the bishop of Oradea, George Martinuzzi (Juraj Utišenović Martinušević). His son Matthew, the last male member of this line of the Perušić family, spent his lifetime as a military commander for various Transylvanian rulers, almost always joining the winning side in the conflict and gaining the house in the informal capital – Alba Iulia. He died in a battle in 1603, survived by his sisters’ (Catherine’s and Anna’s) descendants.
U članku se prikazuje povijest plemenite hrvatske obitelji Perušić kroz pregled života i karijere njezinih vodećih muških predstavnika u tri generacije, počev od prve pojave u izvorima sredinom 15. stoljeća pa sve do izumiranja muške linije u Transilvaniji 1603. godine. Sva trojica čelnika obitelji – Gašpar Stariji, Gašpar Mlađi i Mate – bili su mahom karijerni vojnici koji su vodili konjaničke i pješačke postrojbe, boreći se dijelom protiv Osmanlija, a dijelom protiv drugih kršćanskih plemića u građanskim ratovima koji su se odvijali u Hrvatskoj, Slavoniji, Ugarskoj i Transilvaniji od konca 15. do početka 17. stoljeća. Gašpar Stariji bio je hrvatsko-dalmatinski banovac u vrijeme banova Matije Gereba, Ladislava Egervarskog, Ivana Bota i Emerika Derenčina, a vjerojatno i neku godinu nakon Krbavske bitke. Obnašao je također i druge dužnosti – porkulaba i kaštelana u Rmnju, kaštelana u Bjelaju, Ostrovici Bužanskoj i Perušiću te bužanskog župana i ujedno vojskovođe. Nakon Krbavske bitke nastojao je organizirati obranu, a čini se da je pred kraj života prenio svoju djelatnost u okolicu Zadra, možda upravo u Perušić Benkovački. Umro je u Zadru 1507. Njegov stariji sin Gašpar Mlađi kretao se isprva u krugu knezova Kurjakovića Krbavskih i izvorno je bio pristaša Habsburgovaca. Borio se s Osmanlijama u Hrvatskoj barem od 1525. do 1532. godine, sa značajnim uspjehom, premda je 1525. bio nakratko zarobljen u Bagu (današnjem Karlobagu). Od 1529. je bio uvučen u građanski rat u Slavoniji, više puta mijenjajući stranu koju je podupirao (Ferdinand Habsburški, zagrebački biskup Šimun Erdődy, Ludovico Gritti, Ivan Zapolja). Dugo je uživao povjerenje Nikole Jurišića i u svim je sukobima predvodio konjicu. Konačno se opredijelio za kralja Ivana Zapolju oko 1538. i trajno odselio na istok. Do 1550. je boravio u sjevernom Banatu (točnije u Cenadu), a kasnije je prešao u Transilvaniju/Sedmogradsku, gdje je stekao brojna imanja (uglavnom u Bihorskoj županiji), služeći nekolicinu de jure i de facto vladara Zapoljinih teritorija, uključujući još jednog istaknutog Hrvata – velikovaradinskog biskupa Jurja Utišenovića Martinuševića. Sudjelovao je u ubojstvu Franje Bebeka u Erdeljskom Biogradu (Alba Iulia) 1558. godine, po naredbi kraljice Izabele. Smatra se da je bio oženjen kćerkom Bartaka Utišenovića, a zna se da je imao barem troje djece – kćeri Katarinu i Anu te sina Matu (možda iz više brakova). Katarina je bila udana za Stjepana Tamásija, a zatim za Stjepana iz znamenite transilvanijske obitelji Losonczi Bánffy, a Ana za Ivana iz obitelji Harinnai Farkas (postoji mogućnost da se kasnije preudala). Gašparov sin Mate, posljednji muški član ove grane obitelji Perušića, proveo je svoj život u vojnoj službi različitih transilvanijskih vladara (predstavnika obitelji Báthory, vlaškog gospodara Mihaja Hrabrog, Mojsija Székelya i dr.), gotovo uvijek se pridružujući pobjedničkoj strani u čestim sukobima. Postao je kapetan transilvanijskoga dvorskog pješaštva 1599. godine, a zbog zasluga mu je dodijeljena kuća u sjedištu Transilvanijske kneževine, Erdeljskom Biogradu. Tijekom vremena je, pored starih obiteljskih, stekao i nove posjede u sekeljskom sjedištu (szék) Odorhei/Udvarhely te u županijama Dăbâca/Doboka, Cluj/Kolozs i Alba/Fehér. Brak sa Sofijom Thorny zaključio je prije 1598. godine, ali nije ostavio potomstvo. Poginuo je u bitci blizu Brașova 1603. godine, boreći se na strani Mojsija Székelya (koji je također poginuo) protiv vlaškog vladara Radua Șerbana. Nadživjeli su ga potomci njegovih sestara Katarine i Ane.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: