| Popis: |
Prostorno smještanje znakova, diskursa i ljudskih radnji nije samo ključno za njihovo razumijevanje nego upućuje i na društveno pozicioniranje i odnose moći u društvenoj areni. U ovome se radu usredotočujemo na semiotičke prakse koje su sociokulturno neovlaštene, koje krše očekivanja i konvencije, koje su transgresivne. Slijedeći određenje prisvajanja koje je dala Shugart, analiziramo načine prisvajanja urbanoga prostora do kojeg dolazi u vrijeme zagrebačkih povorki ponosa. Usredotočujemo se na slogane i promatramo ih kao bottom-up taktike kojima se koristi marginalizirana skupina kako bi oduzela moć i prestiž dominantnim skupinama i tako prilagodila gradsko središte svojim potrebama i ciljevima. Ona pritom rabi prostor kao semiotički resurs za simboličko i stvarno prisvajanje, kako bi prenijela politička značenja i borila se za svoja prava. Pisani diskurs slogana u interakciji je s vizualnim semiotičkim načinom, koji također uzimamo u obzir. Analiziramo ih kombinirajući kritičku analizu diskursa i semiotičku analizu prostora i krajolika. |
