| Popis: |
Autor se ovim radom nadovezuje na neka svoja dosadašnja bavljenja starim hrvatskim (dubrovačkim) književnicima i njihovim djelima u dalmatinskoj periodici XIX. stoljeća na talijanskom jeziku. U ovom su slučaju to Cvijeta Zuzorić, odnosno Dominko Zlatarić koji zasluženo mjesto nalaze u zagrebačkoj Danici, ali i zadarskoj La Dalmazia. Svoju verziju biografije Zuzorićeve kojoj, kao neku vrstu potvrde izloženih teza, prilaže Zlatarićev epitaf navodno posvećen slavnoj Dubrovkinji, u Danici objavljuje Ivan Kukuljević Sakcinski, dok taj njegov esejistički uradak u cijelosti na talijanski prevodi, i u La Dalmazia objavljuje, daleki Cvijetin rođak Dubrovčanin Baldo Bizarić (Balduino Bizzarro). Autor zaključuje da s proznim tekstom biografije, pri pravilnom prijenosu iznesenih misli i podataka iz jednog jezičnog sustava u drugi, prevoditelj nije imao većih poteškoća i da se prijevod, osim u nekim gotovo zanemarivim detaljima, može smatrati integralnim. Međutim usporedba Zlatarićevog pjesničkog dvanaesteračkog epitafa s Bizarićevim proznim prijevodom zahtijevala je temeljitu analizu na gotovo svim jezičnim razinama. Ovdje prvenstveno valja izdvojiti onu metričku te semantičku i stilističku gdje su klizišta vidljiva u brojnim elementima. |
