O TZV. 'RASTAVNOM KORELATIVU' ŠTO
| Autor: | Belaj, Branimir |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2022 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Croatica : časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu Volume 46 Issue 66 |
| ISSN: | 2623-9280 1849-1111 |
| Popis: | U radu se u okvirima kognitivnolingvističkih metoda raspravlja o kategorijalnom statusu i funkciji riječi "što" u konstrukcijama tipa "Na trgu se okupilo mnogo ljudi, što mladih što starih". Riječ je o konstrukciji koja se u hrvatskim gramatikama kao i raspravama posvećenim različitim funkcijama riječi "što" (Pranjković 2013: 238–246) ili uopće ne spominje ili se to čini vrlo površno (Raguž 1997: 69). S druge strane u rječnicima hrvatskoga jezika (npr. Šonje 2000, Anić 2003: 1552, Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika 2003: 1529), a i šire (npr. Rečnik srpskoga jezika 2007: 1555), to se "što" redovito opisuje kao rastavni korelativ ili rastavni veznik usporediv sa značenjem veznika "ili... ili" i "bilo... bilo". Ovdje se iznose argumenti u prilog tome da što u takvim konstrukcijama nije ni korelativ (barem ne prototipni) niti je primarno rastavni veznik, pa čak ni tamo gdje alternira s prototipnim disjunktivnim veznicima, čime se otvaraju zanimljiva pitanja odnosa disjunktivnosti i kopulativnosti. Isto tako dokazuje se da u kategorijalnom smislu "što" u toj svojoj funkciji dijeli obilježja dviju, a s obzirom na obvezno udvajanje može se reći čak i triju vrsta riječi, čime se potvrđuje kao jedan od boljih primjera graničnih kategorija u hrvatskom jeziku. Using a cognitive linguistic approach, this paper discusses the categorial status and the function of the form "što" in the construction type exemplified in "Na trgu se okupilo mnogo ljudi, što mladih što starih" (‘Many people gathered in the square both young and old’). Croatian grammars and papers discussing various functions of "što", (e.g. Pranjković 2013: 238–246) either fail to recognize this construction altogether or gloss over it without providing an in-depth treatment (e.g. Raguž 1997: 69). In contrast, dictionaries of Croatian (e.g. Šonje 2000, Anić 2003: 1552, Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika 2003: 1529) and other related languages (e.g. Rečnik srpskoga jezika, 2007: 1555), tag the "što" form as a rule as a disjunctive correlative or disjunctive conjunction comparable in meaning to the conjunction "ili... ili" (‘either … or’) or "bilo... bilo" (‘whether/be it … or’). In this paper we submit arguments against treating "što" in the construction at hand as either a correlative (at least a prototypical one) or a disjunctive conjunction. We hold to this argument even when što alternates with prototypical disjunctive conjunctions like e.g. in constructions of the type "Dolazio je svakoga tjedna, što subotom što nedjeljom" (‘He would come every week, whether/be it on Saturdays or on Sundays’). The latter type of examples raises intriguing questions about the relationship between disjunctiveness and copulativity. We also present evidence that, when it has the function concerned, "što" sits categorially between two, or – arguably (on account of its obligatory duplication) – between three, word classes, which makes it a prime example of categorial indeterminacy in Croatian. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|