Slaganje s bližom imenicom u koordiniranom postverbalnom subjektu u bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku: eksperimentalna studija
| Autor: | Nedžad Leko, Ivana Jovović, Nermina Čordalija |
|---|---|
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2020 |
| Předmět: |
Croatian
Linguistics and Language History Bosnian slaganje predikata postverbalni subjekt zbirni predikat koordinirani subjekt sintaksa južnoslavenski jezici media_common.quotation_subject predicate agreement postverbal subjects collective predicates coordinated subjects syntax Slavic languages Syntax Language and Linguistics language.human_language Agreement Linguistics language Serbian media_common |
| Zdroj: | Suvremena lingvistika Volume 46 Issue 89 |
| ISSN: | 1847-117X 0586-0296 |
| Popis: | In some previous experimental work on agreement strategies in South Slavic languages, it was demonstrated that the closest conjunct agreement (CCA) is the only available strategy for agreement with conjoined noun phrases in postverbal contexts. However, the examples that are claimed to be a result of CCA could potentially be analyzed as a clausal ellipsis (CE). Th e CE analysis was argued for by Aoun, Benmamoun and Sportiche (1994). In their approach based on examples from three dialects of Arabic, the postverbal linear agreement was claimed to be a result of CE, not of CCA. Th us, they predicted the semantic independence of two coordinated events. However, this claim is diffi cult to defend if a specifi c type of predicates is taken into account – the so–called collective predicates. Th erefore, we designed a sentence–picture matching experiment with collective verbs and postverbal subjects with speakers of Bosnian/Croatian/Serbian (BCS) to test whether the postverbal linear agreement was a result of phrasal coordination or CE. Th e study managed to show that CCA is not a result of CE, but a distinct agreement strategy. U nekim ranijim radovima o strategijama slaganja predikata s koordiniranim subjektom (vidi Marušič et al. 2015, Willer–Gold et al. 2016, Čordalija et al. 2016), ustanovljeno je da slaganje predikata s bližom imenicom u koordiniranom subjektu jest jedina moguća strategija slaganja kada subjekt slijedi iza predikata. Međutim, primjeri za koje se tvrdi da su rezultat slaganja predikata s bližom imenicom u takvim kontekstima mogli bi se potencijalno analizirati i kao rezultat rečenične elipse. Upravo takvu analizu zagovaraju Aoun, Benmamoun i Sportiche (1994). Njihov pristup se zasniva na primjerima iz triju dijalekata arapskog jezika te utvrđuju da je linearno slaganje u kontekstima s postverbalnim subjektom rezultat rečenične elipse, a ne slaganja predikata s bližom imenicom. Prema tome, oni predviđaju semantičku nezavisnost dva koordinirana događaja. Međutim, Munn (1999) ukazuje kako je ovu tvrdnju teško obraniti ako se uzme u obzir specifi čan tip predikata, tzv. zbirni predikat. Zbog toga smo dizajnirali eksperiment u kojem smo tražili od izvornih govornika bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika da ocijene u kolikoj mjeri rečenice sa zbirnim glagolima koje prethode koordiniranom subjektu odgovaraju pratećem crtežu koji predstavlja događaj ili situaciju koju rečenica izražava. Rezultati eksperimenta pokazuju da primjeri slaganja predikata s koordiniranim subjektom nisu rezultat rečenične elipse, već zasebna strategija slaganja – slaganje s bližom imenicom. Budući da eksperiment nije pokazao značajnu razliku u prihvatljivosti između rečenica koje sadržavaju koordinirani subjekt i prosti nekoordinirani subjekt sa zbirnim glagolima, zaključili smo da rečenice s koordiniranim subjektom i zbirnim predikatom (glagoli poput sudarati se) nisu derivirani pomoću rečenične elipse. U protivnom, takve rečenice bile bi rangirane po prihvatljivosti znatno niže od svih drugih zbog toga što bi crtež koji ide uz takve rečenice bio nekompatibilan s interpretacijom koja podrazumijeva dva događaja. Takva interpretacija bila bi neizbježna ukoliko bi se takve rečenice u dubinskoj strukturi sastojale od dviju koordiniranih rečenica. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|