| Popis: |
Cilj istraživanja bio je ispitati uvjerenja odraslih građana Republike Hrvatske o poželjnom odnosu roditelja prema djeci mlađoj od 3 godine te provjeriti mogu li se ona predviđati na temelju niza sociodemografskih varijabli. Na reprezentativnom uzorku (N=600) prikupljeni su sociodemografski podaci te je primijenjen Upitnik uvjerenja o ispravnim roditeljskim postupcima prema djeci najmlađe dobi konstruiran za potrebe istraživanja. Rezultati su pokazali da je, uz najzastupljenije uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, visoko zastupljeno i uvjerenje o važnosti poslušnosti i podređenosti djeteta odraslima. Niži prosječni stupanj slaganja s pripadajućim tvrdnjama utvrđen je uz uvjerenje o opravdanosti neodgovaranja na djetetov plač, uvjerenje o opravdanosti tjelesnog kažnjavanja te uvjerenje o nepotrebnosti davanja objašnjenja zahtjeva i zabrana djetetu (indukcije). Spomenuta uvjerenja mogu se predviđati na temelju sociodemografskih obilježja sudionika kao što su, prije svega, stupanj obrazovanja, a zatim spol, dob i prihodi te broj članova kućanstva. Ovaj skup sociodemografskih prediktora najslabije predviđa uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, a najbolje uvjerenje o nepotrebnosti indukcije. Postotak objašnjene varijance pojedinog uvjerenja varira u rasponu od 2.7% do 19.6%. Kod slabije obrazovanih i starijih sudionika, s manjim prihodima, izraženija su uvjerenja o odnosu prema djetetu koja ne odgovaraju suvremenim znanstvenim spoznajama o primjerenoj roditeljskoj potpori ostvarenju djetetovog razvojnog potencijala. |
