CROATIAN ZA-INFINITIVE: EXTERNAL BORROWING VS. INTERNAL LANGUAGE CHANGE
| Autor: | Jozo Vela |
|---|---|
| Rok vydání: | 2019 |
| Předmět: |
Croatian
Linguistics and Language Literature and Literary Theory Language change Grammaticalization Hrvatski jezik infinitiv prijedložni infinitiv za + infinitiv jezična promjena gramatikalizacija posuđenica Language and Linguistics Linguistics language.human_language hrvatski jezik Croatian language infinitive prepositional infinitive za + infinitive language change grammaticalization loan Political science language Infinitive |
| Zdroj: | FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja Volume 31 Issue 1 |
| ISSN: | 1848-9680 0353-4642 |
| DOI: | 10.31820/f.31.1.10 |
| Popis: | Upotrebu infinitiva u primjeru Imate li sobu za iznajmiti? u suvremenom hrvatskom jeziku obično se naziva „prijedložnim infinitivom” ili „konstrukcijom za + infinitiv”. Infinitiv upotrijebljen sa za smatra se negramatičnom pojavom, posuđenicom iz stranih jezika te se preporuča izbjegavanje takvog izričaja u biranijem književnom izrazu. U radu se predlaže drukčiji pristup i ukazuje na to da je moguće riječ o unutarnjem jezičnom razvoju, kako je to naznačio već i I. Pranjković. Štoviše, za-infinitiv u hrvatskom jeziku slijedi univerzalni put semantičke i formalne gramatikalizacije infinitiva kakav je ocrtao M. Haspelmath. Pokazat će se to na temelju povijesne građe hrvatskog književnog jezika te na temelju određenih usporedbi s drugim europskim jezicima. U skladu s time, na kraju se predlaže novi formalni opis ovakve upotrebe infinitiva u hrvatskom jeziku. The use of the infinitive in sentences such as Imate li sobu za iznajmiti? in the modern Croatian language is usually called “prepositional infinitive” or “za + infinitive construction”. Infinitive used with za is considered to be ungrammatical and a loan from other languages, namely German and/or Italian. It is therefore recommended to avoid using such an expression in a finer literary discourse. This paper proposes a different approach and points out that the za-infinitive might be an issue of internal language change, as has already been indicated by Pranjković. Furthermore, it shows that the Croatian za-infinitive follows the universal path of semantic and formal grammaticalization of the infinitive, as outlined by Haspelmath. Such a claim is supported by evidence from older texts in the Croatian language, as well as by certain comparisons with other European languages. Consequently, a new formal description of the infinitive use in question is proposed. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|