Imperial Icons in Late Antiquity and Byzantium. The Iconic Image of the Emperor between Representation and Presence
| Autor: | Maria Cristina Carile |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Carile, Maria Cristina |
| Rok vydání: | 2016 |
| Předmět: |
Literature
Visual Arts and Performing Arts biology business.industry Antique Interpretation (philosophy) media_common.quotation_subject Religious studies Representation (arts) Art biology.organism_classification Immagine imperiale – imperatore - icona – iconicità – simbolo - codici di rappresentazione – presenza - impero Late Antiquity Emperor Icon business computer Iconicity Byzantine architecture computer.programming_language media_common |
| Zdroj: | IKON. 9:75-98 |
| ISSN: | 2507-041X 1846-8551 |
| DOI: | 10.1484/j.ikon.4.00008 |
| Popis: | CROATO: U kasnoj antici i Bizantu carski je prikaz bio obilježen snažnim ikoničkim značenjem koje je utjecalo na promatračevo neposredno prepoznavanje vladara i njegova vladarskog statusa na prikazima. Pri prepoznavanju vladarskog prikaza najveći su značaj imale insignije. Iako su se one vremenom mijenjale, njihovo ponavljanje u različitim prikazima i u različitim medijima čini ih najsnažnijim ikoničkim atributima carskog prikaza. Iako se u semiotici riječ “ikoničnost“ vezuje ponajprije uz pisanu komunikaciju, ona je možda najsnažnija odlika carskog prikaza. Zapravo, riječ naznačuje da se forma prikaza (u ovom slučaju, ikonografija scene i atributi carskog lika) i njezino značenje (slika vladara, vlasti) podudaraju. Drugim riječima, svaki prikaz vladara nalikuje njemu samom budući da prikazuje ljudski lik s elementima koji ukazuju na njegovu moć (insignije). U tom smislu, imperijalni prikaz može biti definiran kao ikona - čak i u suvremenom shvaćanju te riječi - ali je istovremeno i simbol države. Osim toga, u historiografskom diskursu o teoriji ikona stručnjaci su definirali prikaz vladara kao posebnu vrstu ikone koja predstavlja čovjeka, a ne sveca. Međutim, Bizantinci su carski prikaz očito doživljavali kao ikonu, stoga što sadržava osnovni pojam usporedbe u razvoju teologije ikona. Nadalje, u carskom je portretu prikaz vladara označavao prisutnost vlasti, s obzirom da je vladar simbol države. Stoga se imperijalni prikaz može smatrati posebnom vrstom ikone koja ima snažnu moć: legitimizaciju kroz autoritet vladara, koja je također bila prisutna u njegovom prikazu. Njezina sveprisutnost dala je naslutiti da je vlast, ako ne vladar osobno, bila prisutna svugdje u carstvu, čak i kada je vladar bio odsutan u određenom trenutku ili mjestu. Utoliko, ona sadrži glavne osobine svetih ikona koje čine prikazanog sveca prisutnim kroz njegovu sliku, ali na simboličan način: vlast čini prisutnom kroz prikaz vladara. This paper will explore the imperial image as an icon in the Byzantine perception and, ultimately, question its significance as an icon in the contemporary understanding of the term. Modern scholarship has outlined that imperial image could rightly be defined as an icon in Late Antiquity and Byzantium, for its powers and status. However, what made the imperial image’s iconicity has yet to be defined. This paper will discuss such iconicity, intended as the fundamental relationship between the iconic character of the image and its meaning, and examine the role of imperial images in the late antique and Byzantine perception. It will question the significance of images of the emperor from a diachronic perspective, from Late Antiquity to the Middle Byzantine period. What is of interest is to determine the iconic power of imperial images, the elements that contribute to transform the representation into an icon – in the common interpretation of this word – and the Byzantine understanding of the portraits of the ruler. Ultimately, this reflection will lead to redefine the status of the imperial image between the boundaries of representation and presence. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|