Subjektivni doživljaj arhivskog istraživanja ratne siročadi iz Drugog svjetskog rata
| Autor: | Seferović, Jelena |
|---|---|
| Rok vydání: | 2023 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Jahr : Europski časopis za bioetiku Volume 13 Issue 2 |
| ISSN: | 1848-7874 1847-6376 |
| DOI: | 10.21860/j.13.2.4 |
| Popis: | Članak razmatra emocionalno iskustvo istraživanja osobnih kartona ratne siročadi iz Drugog svjetskog rata – korisnika zagrebačkog sirotišta “Josipovac”. Odluka o odabiru teme razvila se iz potrebe za analizom ranjivosti istraživača koji provode arhivska istraživanja podataka o traumatičnim iskustvima. Konkretan povod za pisanje članka bili su osjećaj nostalgije i tuge koji su se javili kod istraživačice tijekom i nakon čitanja sadržaja iz rubrike “Sjećanja od kuće”, rubrike za koju nije bio predviđen prostor u prijemnim listovima ratne siročadi, nego su je proizvoljno uveli odgajatelji iz “Josipovca”. Zanimljivo je istaknuti kako faktografski podaci iz njihovih biografija, zabilježeni u tim unaprijed definiranim rubrikama, nisu pobudili značajnije emotivne reakcije kod istraživačice, štoviše, gotovo da je bila ravnodušna prema njima. Analizirajući njezina iskustva u kontekstu teorija biblioterapije ustanovilo se da arhivska istraživanja ratne traume mogu kod istraživača koji ih provode izazvati preplavljujuće neugodne osjećaje. U bioetičkoj literaturi često se ističe važnost pokazivanja razumijevanja i suosjećanja prema sudionicima istraživanja koji su proživjeli neki traumatski događaj. Budući da se u istoj rijetko tematizira pitanje empatiziranja s istraživačima koji ih provode, trebalo bi ga detaljnije raspraviti u kontekstu načela bioetičkog senzibiliteta. The article deals with the emotional experience of researching personal records of war orphans from World War II - the wards of the “Josipovac” orphanage in Zagreb. The decision to choose the topic came from the need to analyze the vulnerability of researchers conducting archival data research about traumatic experiences. The idea behind the article stems from the nostalgia and sadness that the researcher felt during and after reading “Remembering of Home”, a section in the admission sheets of war orphans that wasn’t included initially, but was arbitrarily added by the “Jospiovac” caretakers. It is interesting to point out that the factual data from their biographies recorded in these predefined sections did not elicit a significant emotional response from the researcher. In fact, she was almost indifferent to them. Analyzing her experiences in the context of the theories of bibliotherapy, it was established that archival research on war trauma can cause overwhelmingly uncomfortable feelings for those conducting the research. In bioethical literature, the importance of showing understanding and compassion towards research participants who have experienced a traumatic event is often emphasized. Since the issue of empathizing with the ones conducting the research is rarely a theme in these works, it ought to be discussed in greater detail within the context of the principle of bioethical sensibility. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|