Pjesme o mačkama za djecu i odrasle: T. S. Eliot i pitanje identiteta
| Autor: | Ljubica Matek |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2021 |
| Předmět: |
Cultural Studies
Literature and Literary Theory Identity (philosophy) media_common.quotation_subject Philosophy bioetički egalitarizam identitet književna animalistika mačke T. S. Eliot Theology bioetički egalitarizam identitet književna animalistika mačke T. S. Eliot animal studies biocentric egalitarianism cats identity T.S. Eliot media_common |
| Zdroj: | Libri et liberi : časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture Volume 10 Issue 1 |
| ISSN: | 1848-5871 1848-3488 |
| Popis: | Knjiga starog mačka o mačkama svakodnevnim (Old Possum’s Book of Practical Cats, 1939.) zbirka je pjesama Thomasa Stearnsa Eliota, velikana engleskoga pjesništva prve polovice dvadesetoga stoljeća. Izvorno namijenjene djeci, Eliotove pjesme o mačkama interpretativno su bogate i kao takve zahvalno štivo za raznoliku publiku. Ovaj rad bavi se pitanjem imena i identiteta oslanjajući se na književno-animalističko iščitavanje Eliotovih stihova pri čemu se uočava negiranje antropocentrične hijerarhije živih bića. Baveći se identitetom personificiranih mačaka, Eliot potiče čitatelja na humanije razmišljanje o mačkama i svojim živopisnim prikazima mačjih tipova i dogodovština upućuje na to da je njihov život jednako vrijedan i opterećen sličnim problemima kao što su ljudski, evocirajući ono što će se tek desetljećima kasnije nazivati bioetičkim egalitarizmom, posthumanizmom i teorijom identiteta. Dok u pojedinim književnim tekstovima mačke figuriraju samo kao simboli dobre ili loše sreće, smrti, čarobnjaštva, i sličnoga, kod Eliota one su punopravna živa bića koja dijele ovaj zemaljski dom s ljudima i drugim neljudskim bićima. T.S. Eliot’s Old Possum’s Book of Practical Cats (1939) is a collection of poems for children marked by interpretative richness thanks to which the poems are widely read and known. This paper deals predominantly with issues of name, naming, and identity from the point of view of animal studies, suggesting that Eliot’s verses negate the anthropocentric hierarchy of living beings. Eliot’s treatment of the personified cats’ identities prompts the reader to think about cats in a more humane way. The lively descriptions of different cats and their lives suggest that their life is just as complex and valuable as human life, as cats seem to deal with similar existential issues. Thus, Eliot evokes what will only decades later be known as biocentric egalitarianism, posthumanism, and the theory of identity. While certain literary texts figure cats merely as symbols of good or bad luck, death, magic, and so on, in Eliot’s poems cats are full-blooded living beings sharing the earthly home with human and nonhuman beings. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|