| Popis: |
U ovom radu istražujem tjelesnu dimenziju osnovnih oblika društvene spoznaje. Argumentiram da rasprave o »participatory sense-making« i zajedničkom utjelovljenju kao fenomenologijski dostupnoj dimenziji mogu dati vrijedne koncepcijske alate za predrefleksivan, tjelesno organiziran osjećaj za egzistenciju drugih subjekata. Međutim, isto tako argumentiram da tjelesni osjećaj dijeljenja, kako je naznačen tim raspravama, nije dovoljno informativan kada se u obzir uzmu nedavni pronalasci u raspravama o »kolektivnoj intencionalnosti«. Prema tome, predla- žem da se kao alternativa nanovo razmotri pojam »solidarne utjelovljenosti« kako se pojavljuje u djelu Hermanna Schmitza. |
