Povijest redovništva u Senju i okolici
| Autor: | Mile Bogović, Josip Frković |
|---|---|
| Rok vydání: | 2021 |
| Zdroj: | Senjski zbornik. 48:29-166 |
| ISSN: | 1849-0999 0582-673X |
| DOI: | 10.31953/sz.48.1.2 |
| Popis: | Redovništvo se u Crkvi kao organizirana zajednica javlja nakon 313. godine, tj. nakon što je kršćanstvo dobilo slobodu. Na redovništvo u Hrvatskoj imali su utjecaj i Zapad i Istok, Zapadna i Istočna Crkva, tj. i Katolička i Pravoslavna Crkva. Redovništvo u Senju i okolici ostalo je vjerno Zapadu, ali od Istoka baštini glagoljicu i staroslavensko (starohrvatsko) bogoslužje zbog kojih je odigralo važnu ulogu lokalnih, nacionalnih pa i svjetskih razmjera. Benediktinci su došli na senjsko područje u 12. stoljeću i imali svoje opatije u Svetom Jurju, Senjskoj Dragi i Senju. Templari su došli u Senj u 12. stoljeću, franjevci stoljeće kasnije, a dominikanci u 14. stoljeću. Pavlinski samostani u Ljubotini (danas Spasovac) i Vlaškoj dragi (danas Sveta Jelena) datiraju iz 14. stoljeća, a njihova prisutnost u samom Senju zabilježena je 1634. godine. Oko 1622. godine u Senju su počeli na kratko vrijeme djelovati augustinci. Kada je riječ o materijalnoj potpori redovnicima, posebno su se istaknuli Frankopani, a nakon njih kralj Matijaš Korvin i njegovi nasljednici na prijestolju. Od ženskih redovničkih zajednica koje se javljaju kasnije, u Senju je zabilježeno djelovanje milosrdnica (u 19. i 20. stoljeću), sestara Presvetog Srca Isusova (u 20. stoljeću), sestara družbe "Immaculata" (u 20. stoljeću) i franjevki (također u 20. stoljeću). Redovničke zajednice na ovom prostoru dale su veliki doprinos u vjerskom smislu, ali i u odgoju, širenju pismenosti i kulture, razvoju gospodarstva i graditeljstvu. Odlaskom sestara Presvetog Srca Isusova iz Senja 1997. godine prekinut je tisućljetni kontinuitet redovničkog života i rada u Senju i njegovoj bližoj okolici. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|