Sekundarna traumatizacija: razvoj konstrukta, mjerni instrumenti i dostupni tretmani
| Autor: | Knežević, Martina, Hinek, Marijana |
|---|---|
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2023 |
| Předmět: |
secondary traumatization
trauma transmission secondary traumatic stress PTSD vicarious traumatization compassion fatigue sekundarna traumatizacija prijenos traume sekundarni traumatski stres PTSP vikarijska traumatizacija zamor suosjećanja sekundarna traumatizacija prijenos traume sekundarni traumatski stres PTSP vikarijska traumatizacija zamor suosjećanja |
| Zdroj: | Psihologijske teme Volume 32 Issue 2 |
| ISSN: | 1849-0395 1332-0742 |
| Popis: | Iako su povezana istraživanja započela još ranih 80-ih godina 20. stoljeća, tek se u priručniku za mentalne poremećaje iz 2014. godine (DSM-V) jasno prepoznaje da i neizravna izloženost traumatskomu događaju može izazvati posljedice za mentalno zdravlje. Jedan je od mogućih razloga konceptualna konfuzija nastala zbog istovremenoga korištenja višestrukih pojmova koji su obuhvaćali niz sličnih simptoma koji su ukazivali na posrednu ili sekundarnu traumatizaciju. Sekundarna traumatizacija najčešće se povezuje s pomagačkim profesijama, poput psihoterapeuta ili djelatnika medicinskih službi. Međutim, prva su istraživanja započela istraživanjem obitelji pojedinaca oboljelih od posttraumatskoga stresnog poremećaja. Upravo je tu stvoren koncept sekundarne traumatizacije. Kasnije su se razvili pojmovi poput sekundarnoga traumatskog stresa, zamora suosjećanja, vikarijske traumatizacije ili sagorijevanja, koji se često koriste kao sinonimi, no u svojoj su biti znatno različiti, a popis onih koji mogu osjetiti posljedice posredne traumatizacije proširio se na sve koji se na različite načine skrbe za traumatiziranoga pojedinca, poput socijalnih radnika, vatrogasaca ili policajaca. Za procjenu sekundarne traumatizacije u početku su se koristili instrumenti namijenjeni ispitivanju izraženosti simptoma nastalih kao posljedica izravne izloženosti, no novija istraživanja pokazuju da je potrebno koristiti specifične mjerne instrumente koji bi točnije opisali posljedice posredne traumatizacije. Slično se dogodilo i s pristupima prevenciji i liječenju – uglavnom se koriste intervencije koje su se pokazale uspješnima prilikom liječenja primarne traumatizacije. Međutim, upitna je njihova učinkovitost jer su još uvijek nedovoljno istražene. Cilj je ovoga rada pregledom postojećih istraživanja pobliže opisati koncept sekundarne traumatizacije, usporediti sličnosti i razlike među povezanim pojmovima te istražiti dostupne psihologijske mjerne instrumente, kao i terapijske pristupe. Although research began in the early 1980s, the 2014 Diagnostic and statistical manual of mental disorders (DSM-V) clearly recognized that even indirect exposure to a traumatic event can have consequences on mental health. One of the possible reasons is the conceptual confusion that has arisen due to the simultaneous use of multiple terms encompassing a range of similar symptoms that indicated indirect or secondary traumatization. Secondary traumatization is most often associated with helping professions, such as psychotherapists or health care workers. However, the first studies emerged from studying families of individuals suffering from post-traumatic stress disorder. This is where the concept of secondary traumatization was created. Later, terms such as secondary traumatic stress, compassion fatigue, vicarious traumatization, or burnout developed, which are often used as synonyms, but are significantly different in essence, and the list of those who can experience consequences of indirect traumatization has expanded to include everyone who, in various ways, are caring for a traumatized individual, such as social workers, firefighters of police officers. For the assessment of secondary traumatization, instruments intended to assess the severity of symptoms arising due to direct exposure were initially used, but recent research showed that it is necessary to use specific measuring instruments that would more accurately describe the consequences of indirect traumatization. A similar thing happened with the prevention and treatment approaches - mainly interventions that have proven successful in the treatment of primary traumatization are used. However, their effectiveness is questionable because they are still understudied. The aim of this paper is to describe the concept of secondary traumatization by reviewing existing research, compare similarities and differences between related concepts, and explore available psychological measuring instruments, as well as therapeutic approaches. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|