Vukovarac Nikola Pšenica i Nobelovac Ružička
| Autor: | Tomas, Srećko, Jukić, Ante, Hubalek, Ivan |
|---|---|
| Přispěvatelé: | JUKIĆ, Ante, Jukić, Ante, Šubarić, Drago, Ocelić Bulatović, Vesna, Jozinović, Antun |
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2016 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Ružičkini dani : Međunarodni znanstveno-stručni skup 16. Ružičkini dani „Danas znanost-sutra industrija“ : zbornik radova Ružičkini dani |
| ISSN: | 2459-9387 |
| Popis: | Jedan od znamenitih Vukovaraca o kojem se nedovoljno zna bio je dr. ing. Nikola Pšenica, suvremenik slavnoga nobelovca Leopolda Lavoslava Ružičke. Naime N. Pšenica je rođen u Vukovaru 1887., tj. iste godine kada i Ružička. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje obavio je u Vukovaru, Zemunu i Osijeku, a diplomirao je inženjersku kemiju 1913., na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Doktorirao je 1921. na toj istoj visokoj školi, nakon čega je, iste godine, imenovan profesorom organske tehnologije na zagrebačkoj tehničkoj visokoj školi. No, ubrzo je dao ostavku na profesorsko zanimanje i prešao raditi u industrijskim pogonima. Naime, postao je tehnički savjetnik Prve hrvatske štedionice. U tom svojstvu je modernizirao i proširio Tvornicu papira na Sušaku, tako da je postala jednom od najbolje uređenih tvornica za izradu finih papira u Europi. Također je Vukovarsku kudeljaru i predionicu d. d. proširio i bio joj dugo godina članom uprave. Od samog osnutka jugoslavenskog kemijskog društva u Zagrebu bio je njegov aktivni član, da bi 31. ožujka 1939. postao i predsjednikom toga društva. Odmah se novi predsjednik N. Pšenica zauzeo da to društvo dobije hrvatsko ime, tako da je od 1939. promijenilo ime u Hrvatsko kemijsko društvo. Iste godine zahvaljujući svojim dobrim vezama s kemijskom industrijom, uspio je Pšenica osigurati solidne donacije HKD-u, što mu je omogućilo bogate aktivnosti. Na mjestu predsjednika Hrvatskog kemijskog društva ostao je do 20. rujna 1942. Poslije drugog svjetskog rata Pšenica je postao tehnički savjetnik Glavne direkcije lana i konoplje. No, zbog pojave teške i dugotrajne bolesti preminuo je 29. kolovoza 1950. Druga, vjerojatno i najznačajnija zasluga predsjednika Pšenice i cijelog Hrvatskog kemijskog društva je što je, nakon što je Ružička, kao prvi Hrvat dobio Nobelovu nagradu za kemiju, organizirao Ružičkin dolazak i boravak u Zagrebu od 15. do 20 ožujka 1940., pri čemu je održana veličanstvena proslava tog događaja. Bila je to po općenitoj prosudbi najveća kulturna priredba ikada do tada održana u Zagrebu i Hrvatskoj. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|