Anatomic landmarks in endoscopic third ventriculostomy
| Autor: | Šimić, Hrvoje, Kolbah, Barbara, Gavranić, Ana, Blaić Mrđenović, Boris, Vidak, Ozren, Bajek, Goran, Ledić, Darko |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2015 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Medicina Fluminensis : Medicina Fluminensis Volume 51 Issue 4 |
| ISSN: | 0025-7729 |
| Popis: | Cilj ovog preglednog članka prikaz je važnosti anatomskih biljega u endoskopskoj kirurgiji komornog sustava, s posebnim naglaskom na važnost biljega pri deformacijama komornog sustava uslijed dugotrajnog hidrocefalusa. U modernoj neurokirurgiji neuroendoskopija ima važnu ulogu. S porastom popularnosti minimalno invazivnih kirurških metoda, neuroendoskopija se ustalila ne samo kao dodatak mikrokirurškim tehnikama već i kao samostalan modalitet liječenja različitih neuroloških poremećaja. Načela neuroendoskopije razlikuju se od tradicionalne kirurgije, te je razumijevanje specifičnosti rada i tehničkih ograničenja potrebno kako bi se u potpunosti iskoristile njene mogućnosti. Uz očite prednosti, endoskopska neurokirurgija povezana je i sa specifičnim preprekama koje moraju biti uvijek uzete u obzir kako bi se spriječile komplikacije. Neuronavigacija, koja je od velike pomoći kod većine neurokirurških slučajeva, kod neuroendoskopije je ograničene korisnosti. Poznavanje anatomskih biljega obavezno je kako bi se uspješno izvela endoskopska treća ventrikulostomija (ETV), koja je danas zlatni standard u liječenju opstruktivnog hidrocefalusa. Za ETV biljezi su plexus choroideus, te vene v. thalamostriata i v. septi pellucidi pomoću kojih se sa sigurnošću identificira foramen Monroe. Po ulasku u treću moždanu komoru navigacija se oslanja na parna mamilarna tjelešca i recessus infudibularis. U prostoru između mamilarnih tjelešaca i recessus infundibularis je plosnat i često stanjen pod treće moždane komore. Ventrikulcisternostomija se provodi tupom perforacijom dna treće komore i širenjem venrikulocisternostome pomoću Fogartijevog katetera širine 3 Fr. The aim of this review is to recapitulate anatomic landmarks with special attention to the cases with deformed ventricles caused by chronic hydrocephalus. In the modern era, neuroendoscopy has had an increasingly prominent role in neurosurgery. As attention has focused the development of minimally invasive surgical methods, neuroendoscopy has advanced both as an independent treatment modality for various neurologic disorders and as an adjunct to microneurosurgery. In addition to its advantages, neuroendoscopy is associated with unique obstacles that must be anticipated and accounted to prevent complications. Use of neuronavigation which is of immense help in most of neurosurgical cases is of limited use in neuroendoscopy. Knowledge of anatomical landmarks is obligatory to successfully perform endoscopic third ventriculostomy (ETV), a golden standard in treatment for obstructive hydrocephalus. For ETV, the landmarks are choroid plexus in choroid fissure, septal and talamostriate veins to identify Foramen of Monroe. Once when foramen is traversed, navigation through third ventricle is based on paired mammillary bodies from which the surgeon can discern the midline and anterior retrochiasmatic space. In the space between retrochiasmatic recess and mammillary bodies is the flat and often thinned floor of the third ventricle. Ventriculocisternostomy is performed by blunt perforation and dilatation with Fogarty 3Fr catheter. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|