LEKSIČKI PARALELIZAM: JE LI OPRAVDANO GOVORITI O NEPOTREBNIM POSUĐENICAMA (ENGLESKOGA PODRIJETLA)?
| Autor: | Branka Drljača Margić |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2011 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja Volume 23 Issue 1 Fluminensia: Journal for Philological Research, Vol 23, Iss 1 (2011) |
| ISSN: | 1848-9680 0353-4642 |
| Popis: | U radu se govori o kategoriji potrebe pri posuđivanju, prvenstveno iz engleskoga jezika, odnosno opravdanosti podjele posuđenica (engleskoga podrijetla) na potrebne i nepotrebne. Na primjeru jedne od novijih podjela posuđenica engleskoga podrijetla po principu opravdanosti njihove uporabe u jeziku primaocu (Prćić 2005) autor nastoji pokazati kako su takve podjele neprecizne i simplificirane. Temeljni je cilj rada navesti i analizirati razloge uporabe posuđenica. Govornika na uporabu posuđenica motiviraju različite jezične i društveno-psihološke potrebe, od potrebe za popunjavanjem leksičke praznine preko želje da se ekonomično, precizno i kreativno izrazi do potrebe da i kroz uporabu posuđenica izrazi svoj supkulturni identitet. Autor zaključuje da i posuđenice i njihovi domaći ekvivalenti čine ono što Bourdieu (1991) naziva jezičnim kapitalom te da leksički izbor ovisi o prirodi jezičnih tržišta. Tako će posuđenica imati bolju prođu na jednome tržištu, a domaća zamjena na drugome. Paralelnom uporabom posuđenica i njihovih domaćih zamjena uvelike dolazi do izražaja slojevitost jezične uporabe, odnosno značenjska, stilska i funkcionalna razvedenost jezika. The paper discusses the category of necessity in borrowing, primarily from English, examining whether (English) loanwords can really be classed as either necessary or unnecessary. Employing the example of a recent attempt (Prćić 2005) to classify loanwords of English origin by how justified it is to use them in the recipient language, the author aims to show such classifications to be imprecise and oversimplified. The primary goal of the paper is to give and analyse the reasons for using loanwords. It argues that the speakers are motivated to use loanwords by an array of linguistic and socio-psychological needs and desires - from the need to fill a lexical gap, to the desire to express themselves economically, precisely and creatively, to the need to express their subcultural identity through the use of borrowings. The author concludes that both loanwords and their native equivalents make up what Bourdieu (1991) terms linguistic capital, and that lexical choice depends on the nature of linguistic markets. Thus the loanword will fare better on one market, and its native equivalent on another. The parallel use of loanwords and their native equivalents greatly enhances the layered nature of language use - that is, the semantic, stylistic, and functional diversification of language. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|