| Popis: |
Središte ovoga istraživanja zauzima prikaz citatnih postupaka pomoću kojih je konstruiran književni identitet ženskih likova u razdoblju druge polovice 20. i početka 21. stoljeća. Analiza se provela na djelima autorica Slavenke Drakulić i Irene Vrkljan pri čemu su odabrani romani Mileva Einstein, teorija tuge (2016) te Marina ili o biografiji (1986). U prvome poglavlju rada definirani su pojmovi lika, tipa i karaktera od antike pa sve do modernijih vremena na temelju nekoliko dostupnih priručnika teorije književnosti i rječnika književnoznanstvenoga pojmovlja. Drugim poglavljem prikazani su konstrukti prostora, identiteta i tipologije likova koje su bile zastupljene od 19. stoljeća do suvremenog doba. Poglavlje o citatnosti klasificiralo je obilježene citate, intersemiotičke i transsemiotičke koji su oprimjereni kasnije u radu. Također, razlikuju se dva tipa citatnosti pri čemu su izdvojene ilustrativna i iluminativna citatnost. Uslijedilo je književno-povijesno smještanje romana i autorica u kontekst vremena postmodernizma i njegovih obilježja kao i odlika ženskoga pisma kojem pripadaju spisateljice. Centralni dio rada sastoji se od pojedinačnih analiza elemenata identiteta putem konstrukata bračnog identiteta, egzilnoga prostora, diskursa o dobroj majci i dokumentarističkim ulomcima. Na kraju se dolazi do zaključka koje su tipove citata i vrste citatnosti autorice koristile kako bi konstruirale identitete svojih protagonistkinja te kakvi su oni u konačnici. In the centre od this paper is a display of quotational methods with whom are constructed literary identities of female characters in a period of the second half of 20th century and the beginning of 21st century. The analysis has been made on works of Slavenka Drakulić and Irena Vrkljan where specifically were chosen novels Mileva Einstein, teorija tuge (2016) and Marina ili o biografiji (1986). The first chapter of this paper defines terms such as character, type and nature since antiquity all the way to modern times based on manuals of literary theory. The second chapter displays the construct of space, identity and typology of characters that have been respresented from 19th century untill nowadays. The section about quotation has classified intersemiotical, transsemiotical and marked quotes that are exampled later in the paper. Also, two types of quotations are differed in which are accentuated illustrative and illuminative quotation. Following is the literary-historical location of novels and their authors into the context of postmodernism and its markings, just as the elements of a feminine writing. Central part of the paper consists of individual analysis of identities through constructs of a spousal identity, exilatory space, discourse of a good mother and documentaristic fractions. Finally, the ending of the paper concludes which tiypes of quotes and quotations have the authors been using to construct the identities of their female protagonists and what are they like in the end. |
