| Popis: |
Kazalište je mjesto u zajednici otvoreno svima - od najmlađe publike, mladih i „zrele“ publike koja obuhvaća konzumente srednjih godina, do ljudi starije dobi. Interes za kulturne programe i aktivnosti mladih, kao izrazito heterogene skupine u društvu, mogao bi predstavljati izazov kazalištima jer je to izuzetno osjetljiva životna faza, u velikoj mjeri povezana s izgradnjom identiteta, koja traži posebnu pozornost odgajatelja kako u formalnom tako i u neformalnom obrazovnom sektoru. Sve više uglednih svjetskih kazališta i opernih kuća prepoznaje potrebu i potencijal razvoja programa koji će potaknuti kritičko mišljenje, samorefleksiju i kreativno izražavanje mladih, doživljavajući izvedbene umjetnosti kao „sredstvo za rješavanje lokalnih potreba i briga“ (Delgado , 2018: 8). Kroz iskustveno učenje i obrazovanje u zajednici, takvi neformalni obrazovni programi privlače djecu i mlade k umjetničkoj profesiji i umjetnosti općenito, što dovodi do razvoja nove publike i poboljšanja predmetnih i školskih kurikuluma. Kazališne predstave, edukativni koncerti, programi za djecu i mlade, te poduke za učitelje zahtijevaju suradnju između kazališta, škola, udruga i različitih kulturnih institucija. Ovakva vrsta suradnje koristi cijeloj zajednici, kao i umjetničkom obrazovanju općenito (UNESCO, 2006 i 2010). Na temelju online istraživanja umjetničkih i obrazovnih programa koje nude velika kazališta, operne kuće i koncertne dvorane širom svijeta, kao i primjera iz Hrvatske, ovaj će rad predstaviti mogućnosti za stvaranje interdisciplinarne veze između različitih institucija u zajednici, obrazovne politike, inovativnih načina učenja glazbe i profesionalaca iz različitih područja. |
