Juges nationaux et juges européens

Autor: Jacques Biancarelli
Jazyk: angličtina
Rok vydání: 2014
Předmět:
Zdroj: Zbornik Radova Pravnog Fakulteta u Splitu, Vol 51, Iss 2, Pp 257-275 (2014)
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu
Volume 51
Issue 2
ISSN: 1847-0459
0584-9063
Popis: Rimski ugovor dodjeljuje sucima različite i komplementarne sudbene funkcije kako bi jamčio, s jedne strane, jedinstvo europskog prava, a s druge njegovu učinkovitu primjenu koja poštuje nacionalne procedure. S jedne strane, prema Ugovoru, Sud Europske unije treba jamčiti izvjesno jedinstvo europskog prava, a s druge, nacionalni suci čiji legitimitet proizlazi iz njihova nacionalnog pravnog poretka – vrlo često ustavnog – moraju primjenjivati europsko pravo u sporovima u kojima sude. Kao europski suci općeg prava, oni se, prirodnim slijedom stvari, susreću s poteškoćama vezanim za uklapanje europskog pravnog poretka u nacionalni. Također moraju osigurati stalnu ravnotežu između poštivanja vlastitog nacionalnog pravnog poretka i razvoja „integracijskog prava“.
The Treaty of Rome grants judges varied and complementary judicial functions in order to guarantee, on the one hand, the unity of European Law and, on the other, its efficient application which respects national procedures. On the one hand, according to the Treaty, The European Union Court must guarantee the expected unity of European law and, on the other, national judges, whose legitimacy is founded on their national legal order which is most often constitutional, must apply European Law in the disputes they try. As European judges of common law, they naturally face the difficulties related to harmonising European law with national law. They must also ensure a continual balance between respecting one’s own national legal order and developing “integrated law”.
Databáze: OpenAIRE