| Popis: |
Binomi imaju sva svojstva tipična za frazeme. Minimalnu strukturnu granicu binoma uglavnom čine tri riječi: dva jednakovrijedna člana koja pretežno pripadaju istoj vrsti riječi, najčešće povezana veznikom i. Osim izražene idiomatičnosti, obilježava ih ireverzibilnost, točno određen i nepromjenjiv slijed njihovih sastavnica ili barem davanje prednosti jednoj sastavnici u odnosu na drugu sukladno raznim jezičnim kriterijima. Analizirajući slijed sastavnica binoma u duhu optimalnosne teorije postavlja se nekoliko kriterija ograničenja: ograničenja salijentnosti, metrička ograničenja i ograničenja prominentnosti slogova. Na korpusu ekscerpiranih binoma talijanskoga i hrvatskoga jezika u ovome radu izvršena je raščlamba primjenjujući ograničenja prominentnosti slogova na slijed njihovih sastavnica, ako ne djeluju dva prethodna ograničenja. Rezultati istraživanja pokazali su da su navedena ograničenja primjenjiva, ali postoje određene iznimke u obama jezicima. Prepoznaje se i hijerarhija u ograničenjima prominentnosti slogova što je u ovom radu i oprimjereno. Navode se iznimke u obama jezicima, a one su najviše uvjetovane ograničenjem salijentnosti koje opet ima svoje zakonitosti i odstupanja i stoga se upozorava na važnost izučavanja binoma u dijakronijskome smislu i drugih istraživanja kao primjerice utjecaja jezičnih saveza na njihovo ustrojstvo i linearni slijed sastavnica. |
