| Popis: |
Južnoafrička Republika nalazi se na samom jugu afričkog kontinenta. Radi se o jednoj od najrazvijenijih država na kontinentu što je posljedica povoljne prirodne osnove (obradivo zemljište, velika rudna bogatstva) i dobro razvijene infrastrukture na temelju kojih su dobro razvijeni svi sektori gospodarstva. Državnu povijest najviše je obilježilo uvođenje politike apartheida od strane vladajuće Nacionalne stranke sredinom 20. stoljeća koja je utjecala na sve sfere života ljudi, posebice na gospodarstvo i socijalno uređenje države. Glavna odrednica apartheida je pojam rase. Vladajuća stranka je željela u potpunosti odvojiti pripadnike pojedinih rasa različitim zakonima kako bi se omogućio odvojeni razvoj rasa. Doneseni su brojni zakoni kojima se oko 85% ukupne populacije (crnci, obojeni, mješanci) svrstava u red bespravnih jer su im oduzeta sva politička prava, pravo na posjedovanje zemlje, ograničavane su im šanse za ravnopravnim obrazovanjem i radili su najteže i najslabije plaćene poslove. Gospodarstvo Južnoafričke Republike je nazadovalo zbog uvođenja režima. Pored direktnih troškova održavanja apartheida, državi su nametnute međunarodne sankcije zbog čega je došlo do smanjenog sudjelovanja u svjetskoj trgovini i do pada stope rasta BDP-a. Ipak, nisu sve zemlje dosljedno provodile sankcije. Naime, zbog svojeg ogromnog prirodnog bogatstva JAR je bila vrlo važna za zapadne zemlje koje su ovisile o uvozu ruda i minerala iz JAR, a jedina alternativa je bio uvoz iz Sovjetskog saveza što nikako nije dolazilo u obzir. Unutar države organizirani su posebni prostori za crno, smeđe i bijelo stanovništvo. Najvažnija takva područja su bantustani tj. rezervati za crno stanovništvo u koje je država postupno preselila veliku većinu crnog stanovništva. Bantustani su zauzimali oko 13% površine države i nalazili su se u prirodno vrlo nepovoljnim područjima, a zbog velike prenaseljenosti dolazilo je do daljnjeg propadanja. Zbog nemogućnosti zaposlenja unutar bantustana, radna snaga je bila prisiljena svakodnevno prelaziti velike udaljenosti do mjesta rada ili su pak preselili na rubove gradova u velika squatter naselja koje je država raznim mjerama pokušavala uništiti. Bantustani su zapravo bili izvor radne snage do koje se je lako dolazilo kad se za time pokazala potreba. Politika apartheida je službeno okončana 27. travnja 1994. godine kada je izglasan privremeni Ustav, a u svibnju iste godine prvim crnim predsjednikom postao je Nelson Mandela. Nemoguće je izmjeriti društvene i ljudske žrtve apartheida, iako su dokazi očiti – od ogromnih razlika u dohotku između bijelaca i crnaca pa do postojanja odvojenih stambenih četvrti. Nakon pada apartheida osnovano je Povjerenstvo za istinu i pomirenje koje je održavalo ravnotežu tijekom prijelaza iz policijske države u demokraciju. |
