| Popis: |
Usprkos naizgled relativno sporim demografskim, socioekonomskim i psihološkim promjenama, sve su uočljiviji pomaci u poimanju značenja prehrane za zdravlje potrošača i općenito utjecaj na način življenja. Znanstvenici, tehnolozi, proizvođači hrane i trgovci suočeni su s novim tendencijama i zahtjevima u pogledu kakvoće, biološke vrijednosti i zdravstvene ispravnosti hrane te strukture i broja dnevnih obroka. Iako naizgled paradoksalno, činjenica je da s porastom ovisnosti o tehnologiji sve više rastu zahtjevi za svježom, prirodnom i Ťčistomť hranom. U idućem se razdoblju očekuje veliko povećanje potrošnje upravo takvih proizvoda. Danas u razvijenim zemljama neprekidno raste potražnja za tzv. lako pokvarljivim prehrambenim proizvodima, kao što su oni konzervirani pri niskim temperaturama (npr. u SAD godišnji porast potrošnje takvih proizvoda iznosi 30%!). Mnoge su dosadašnje spoznaje o toksičnim tvarima u hrani promijenjene i unaprijeđene u posljednje vrijeme. Tako su npr. 70-tih i 80-tih godina javnost i mediji bili zaokupljeni pesticidima i kemijskim sredstvima u hrani. Danas se zna da kudikamo veću opasnost (od prije spomenutih) predstavljaju pojedini mikroorganizmi, kao Escherichia coli 0157 ili Listeria sp. To je pridonijelo npr. pojačanom prihvaćanju primjene (ionizirajućih zračenja) za konzerviranje nekih namirnica (mesa, peradi, ribe). Posljednjih je 50-tak godina tradicionalna prehrambena tehnologija, razvojem znanosti o hrani i prehrani te prehrambeno-procesnog inženjerstva uključujući primjenu matematičkog modeliranja i računarske tehnologije, znatno unaprijedila kakvoću prehrambenih proizvoda i učinkovitost prehrambene industrije. Prije spomenute tendencije u sklonostima potrošača, okrenutih prema organskoj-prirodnoj, Ťminimalno procesiranojť hrani i aktivnim mikrobnim kulturama (pre- i probioticima) nameću nove izazove znanstvenicima i proizvođačima i otvaraju put novim tehnologijam ai tehnikama, kao što su tehnologija preprekama (engl. hurdles technology), netoplinske metode minimalnog procesiranja (primjena visokog tlaka, pulsirajućeg električnog polja i svjetlosti visokog intenziteta, promjenljivog magnetskog polja, ultrazvuka, zračenja, MA, vakuumskog pakiranja jestivih ovitaka i premaza, antimikrobnih enzima, baktericina, polikationskih polimera), primjena neškodljivih otapala, mikrokapsuliranja, bioprocesne tehnologije itd. To će biti moguće postići daljnjim razvojem biotehnologije, znanosti o hrani i prehrambeno-procesnog inženjerstva te njihovom tehničkom i ekonomskom primjenljivosti. Očekuje se da će velika većina potrošača prihvatiti nove tehnologije i znanstvena dostignuća kojima će se unaprijediti i zaštititi prehrana. |
