| Popis: |
Premda se cjelokupna graditeljska baština u Republici Hrvatskoj svakodnevno suočava s različitim izazovima i problemima, arhitektura modernizma posebno je osjetljiva kategorija budući da se ona još uvijek nedovoljno percipira kao nasljeđe. Hrvatska u tome nije izoliran slučaj jer su iskustva u zaštiti, očuvanju i obnovi modernističke arhitekture skromna i u međunarodnim razmjerima te se uglavnom oslanjaju na postulate Docomomo International asocijacije. Tek je krajem 20. stoljeća moderna arhitektura kao kulturna baština postala bitna tema u konzervatorskim krugovima, pa je i na UNESCO-vu listu tada uvršten veći broj modernističkih građevina. No stvari sporo napreduju. Društveno neodgovorno upravljanje ili, preciznije, neznanje i nerazumijevanje spregnuti s političkim i privatnim interesima i potpomognuti nebrigom i snažnim pritiskom kapitala, modernističku arhitekturu redovito izlažu nesavjesnim i grubim postupanjima, neprikladnim zahvatima i rušenjima, kao i neprimjerenim intervencijama u njen sadržaj, što joj u većoj ili manjoj mjeri poništava najvrjednije značajke, postavljajući je na sam vrh liste ugrožene graditeljske baštine. |
