Ličnost sportaša u visokorizičnim sportovima

Autor: Tanja Kajtna, Matej Tušak, Renata Barić, Stojan Burnik
Jazyk: angličtina
Rok vydání: 2004
Předmět:
Zdroj: Kinesiology
Volume 36
Issue 1.
ISSN: 1331-1441
1848-638X
Popis: The research investigated personality traits of high-risk sports athletes. The aim was to investigate the personality dimensions and compare the results to the results of non-risk sports athletes and non-athletes. Thirty eight high-risk sports athletes participated in the research (alpinists, sky divers, paragliders, white-water kayakers, downhill mountain-bikers, motocross riders, downhill skiers and ski jumpers). The non-risk sports athletes consisted of 38 swimmers, track athletes, sailors, flat-water kayakers, rowers, Nordic skiers, sports climbers and karatekas. The non-athletes were equalled with both groups in age and education and included 76 non-athletes. The Big Five Observer Scale was used. It was found that high-risk sports athletes scored highest in emotional stability, they were followed by the non-athletes and the lowest scores were achieved by non-risk sports athletes. The same order of groups was shown in conscientiousness and energy. Openness was highest in the non-risk sports athletes, followed by the non-athletes and the lowest score was achieved by the high-risk sports athletes. The differences in acceptability were not significant. Four out of five hypotheses were accepted.
Uvod Ovo istraživanje bavi se ličnošću sportaša visokorizičnih sportova. Definirali smo ličnost kao relativno stabilan i jednoznačan kompozit mentalnog zdravlja te bihevioralnih i tjelesnih obilježja osobe (Musek, 1988) - ličnost predstavlja sustav osobina karakterističnih za pojedinca, za njegovo psihofiziološko funkcioniranje, osobito onih koje su njemu primarno važne. Ličnost sportaša koji se bave visokorizičnim sportovima, sportovima u kojima je rizik neizostavan i sastavni dio same aktivnosti, plijeni znatnu pažnju. Osnovni cilj našeg istraživanja bio je ispitati razlike u dimenzijama ličnosti skale BFO-S, koja se temelji na samoopisivanju ispitanika, i to između grupe sportaša visokorizičnih sportova, grupe sportaša koji se bave nerizičnim sportovima i kontrolne grupe ispitanika koji se ne bave sportom. Metode Uzorak ispitanika čini 76 slovenskih sportaša, podijeljenih u tri grupe. Prvu grupu čine sportaši rizičnih sportova (N=38), koji se bave: alpinizmom, padobranstvom, padobranskim jedrenjem, kajakom na divljim vodama, ronjenjem, motociklizmom, biciklističkim krosom, skijaškim skokovima i skijaškim spustom. Drugu grupu čini 38 sportaša nerizičnih sportova: plivača, atletičara, slalomaša i veleslalomaša, kajakaša na mirnim vodama, veslača, jedriličara, skijaških trkača, sportskih penjača, karataša i igrača badmintona. Drugu, komparabilnu, skupinu čini 76 ne-sportaša koji su s pripadnicima ostalih grupa izjednačeni po dobi i obrazovanju. Uzorak varijabli čini pet dimenzija 5-faktorskog upitnika ličnosti (skala samoprocjene) (Caprara, Barbaranelli, Borgogni, Bucik i Boben, 1997): ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i otvorenost iskustvu. Rezultati i rasprava Dobiveni rezultati pokazuju da je emocionalna stabilnost najviša u sportaša koji se bave rizičnim sportovima, potom slijede sportaši ostalih sportova, a najniža razina emocionalne stabilnosti dobivena je u skupini ne-sportaša. Utvrđene razlike između skupina statistički su značajne, što se također pokazalo i u radovima nekih drugih autora (Burnik i Tušak, 1999; Ogilvie i Tutko, 1996; Tušak i Bednarik, 2001; Brievik, 1999a; Goma í Freixanet, 1991). Slična slika dobivena je i za dimenziju savjesnosti. Najviši rezultat dobiven je za grupu sportaša rizičnih sportova, potom slijede sportaši, a najniže vrijednosti dobivene su za grupu ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne. Goma í Freixanet (1991) također nalazi da sportaši rizičnih sportova slijede socijalna pravila. Naši rezultati sukladni su Brunerovom nalazu (u Tušak i Tušak, 2001) koji navodi da sportaši pokazuju višu razinu odgovornosti. Također smo utvrdili da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima ekstravertiraniji od ostalih sportaša, a obje su skupine sportaša znatno ekstravertiranije od ne-sportaša. Utvrđene su razlike statistički značajne, a slične su rezultate dobili i Eysenck (1982, u Tušak i Tušak, 2001), O'Sullivan, Zuckerman i Kraft (1998), Tušak i Burnik (1999), Tušak, Burnik i Robič (2001), Breivik (1999b), Goma í Freixanet (1991) te Eysenck, Nias i Cox (1982). Nešto drugačije rezultate dobili su Markič (u Tušak i Burnik, 1999), Jackson (1976, u Brievik, 1999c) te Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo (1985, u Brievik, 1999c) prema kojima su alpinisti introvertiraniji u odnosu na opću populaciju. U našem je istraživanju takav rezultat dobiven za dimenziju otvorenosti prema iskustvu. U dimenziji ugodnosti dobiven je jednak redoslijed grupa - najveći rezultat dobiven je na uzorku sportaša rizičnih sportova, zatim ostalih sportaša i potom ne-sportaša. Razlike se, međutim, nisu pokazale statistički značajnima, pa prema tome ne možemo tvrditi da su sportaši koji se bave rizičnim sportovima u većoj mjeri prosocijalne ličnosti, motivirane altruizmom, socijalnim uvažavanjem i nagradama (Goldberg, 1992, u Graziano i Eisenberg, 1997). U dimenziji otvorenosti prema iskustvu dobiven je obrnut poredak skupina - najviše rezultate imaju sportaši nerizičnih sportova, slijede sportaši koji se bave rizičnim sportovima, a potom ne-sportaši. Moguće je zaključiti da su sportaši koji se bave manje rizičnim sportovima kreativniji, originalni, iznimno znatiželjni i otvoreni za nova iskustva, najinformiraniji, inovativni i inteligentni, dok su sve navedene osobine u nešto manjoj mjeri zastupljene kod sportaša koji se bave rizičnim sportovima. U starijim istraživanjima informiranost i kulturna širina dovele su do toga da se ova dimenzija nazivala kultura (Tupes i Cristall, 1961, u McCrea i Costa, 1997) i bila je povezana sa socijalnim statusom. Ta bi varijabla također trebala biti snažno povezana s motivacijom i s potrebom da se razlikuju od drugih, kao i s aktivnim traženjem iskustava, pa bismo očekivali da najviše rezultate u toj dimenziji postižu sportaši rizičnih sportova. U ovom segmentu očigledno postoji čudan paradoks - alpinisti se opisuju kao sramežljivi, mirni, introvertirani (Markič, 1990, u Tušak i Burnik, 1999; Jackson, 1976, u Breivik, 1999c; Magni, Rupolo, Simini, De Leo i Rampazzo,1985, u Brievik, 1999c), pa bi to mogao biti razlog ovakvog nalaza - ako jesu sramežljivi i mirni, neće stremiti ka iskazivanju (inače postojećih) obaviještenosti, inovativnosti, inteligencije i osjetljivosti. Zaključak Ovim istraživanjem utvrđene su razlike u strukturi ličnosti slovenskih sportaša visoko-rizičnih sportova, sportaša koji se bave manje rizičnim sportovima i ne-sportaša. Na temelju dobivenih rezultata potvrđene su četiri od pet istraživačkih hipoteza.
Diese Studie untersuchte die Persönlichkeit der Sportler, die risikoreichen Sport treiben. Unser Ziel war es, die Persönlichkeitsdimensionen zu untersuchen und die Ergebnisse von Sportlern, die keinen risikoreichen Sport treiben, mit den Ergebnissen von Nichtsportlern zu vergleichen. Die Studie umfasste 38 Sportler, die die Sportarten hohen Risikos treiben (Alpinisten, Fallschirmspringer, Gleitfallschirmflieger, Wildwasser-Kajakfahrer, Bergab-Mountain-Bike-Fahrer, Motocrossrenner, Abfahrtsläufer and Skispringer). 38 Sportler, die keinen risikoreichen Sport treiben, nahmen an der Forschung teil -Schwimmer, Laufbahnrenner, Segler, Kajakfahrer auf stillen Gewässern, Ruderer, nordische Skiläufer, sportliches Klettern und Karateka. Alle Sportler, sowie die 76 Nichtsportler waren gleichaltrig und der gleichartigen Ausbildung. Die Big Five Observer Scale wurde benutzt. Die risikoreichen Sport treibenden Sportler hatten die besten Ergebnisse in der emotionellen Stabilität erreicht, worauf die Nichtsportler folgten, und die schwächsten Ergebnisse hatten die Sportler, die keinen risikoreichen Sport treiben. Die gleiche Reihenfolge von Gruppen der Probanden war bei Gewissenhaftigkeit und Energie. Die Offenheit war bei den Sportlern, die keinen risikoreichen Sport treiben, am meisten zu merken, dann bei Nichtsportlern und am wenigstens bei den risikoreichen Sport treibenden Sportlern. Die Unterschiede bei der Annehmbarkeit waren nicht bedeutend. Vier von den fünf Hypothesen wurden akzeptiert.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: