| Popis: |
Cilj je ovoga rada ispitati kako socioekonomski status roditelja utječe na pojavu nasilja u obitelji, utvrditi povezanost između vrste nasilja i geografskog prostora te usporediti s prevalencijom nasilja nad djecom u hrvatskim osnovnim školama. U teorijskom dijelu rada opisane su vrste i posljedice nasilja. Odabrane su države prema UN-om popisa HDI-a. Indija je u kategoriji razvijenih zemalja, Turska u srednje razvijenih i Kanada kao visoko razvijena zemlja. Za svaku državu zasebno analizirano je nasilje nad djecom. Poseban dio rada odnosi se na empirijsko istraživanje provedeno u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je prikupiti podatke o fizičkom i emocionalnom nasilju u obitelji te uočiti povezanost vrsta nasilja s ekonomskim prilikama obitelji. U istraživanju su sudjelovala 202 (107 dječaka i 95 djevojčica) učenika u dobi od 12 do 13 godina. Korišten je Prilagođeni upitnik o sociodemografskim karakteristikama i Upitnik stresnih doživljaja u djetinjstvu u obitelji. Utvrđeno je da je od oblika fizičkog nasilja roditelji najčešće prakticiraju pljuskanje ili šamaranje (58, 2%), a potom slijedi povlačenja za kosu ili uši. Od oblika emocionalnog nasilja ispitanici navode da su često doživljavali vikanje bez razloga (14, 4 %), zabranjivanje i ograničavanje (14, 9 %), grubo kritiziranje/ uspoređivanje (11, 4 %) i psovanje (12, 4 %). Rezultati istraživanja pokazuju da su lošije materijalne prilike obitelji povezane s težim oblicima nasilja nad djecom (silovitim drmanjem, teškim batinama, opekotinama, plašenjem i udarcem šakom ili nogom). Utvrđeno je također da roditelji slabijeg socioekonomskog statusa češće vrijeđaju djecu. Zaključno se ukazuje kako teške materijalne prilike mogu biti čimbenik rizika za grubo postupanje roditelja, iako nasilja prema djeci ima često i u obiteljima boljeg socioekonomskog statusa. |
