People from Peić’s Blightey
| Autor: | Vlašić, Vesna |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Akademik Dubravko Jelčić |
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2014 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi Issue 3. |
| ISSN: | 1848-8951 1848-6231 |
| Popis: | Tijekom dugog vremenskog razdoblja (od 1953. do 1999. god.) Matko Peić pisao je eseje i feljtone o svojim zavičajnicima. Njegovi tekstovi objavljivani su u Vjesniku u srijedu, Vjesniku, Narodnom listu, Globusu, Kulturnom radniku, Otkrićima, Telegramu, Republici, Požeškom zborniku, Glasu Slavonije, Požeškom listu, Euro Cityu, Slavoniji i Večernjem listu. Dotakao se Matko požeških povjesničara od prvog poznatog Franje Ksavera Pejačevića do Dragutina Pavličevića. Zanimao se za geografe putopisce od Jakoba Pejačevića do Karla Bošnjaka, te za pisce u čijem je fokusu bila botanika. Svoje mjesto u feljtonima Matka Peića našao je i lingvistički genij Vjekoslav Babukić. U esejima se bavio požeškim piscima od velikog Antuna Kanižlića preko ostalih pisaca XVIII. i XIX stoljeća: Franjo Sebastijanović, Antun Nagy, Franjo Ciraki, Miroslav Kraljević, Josip Eugen Tomić, Janko Jurković, Vilim Korajac, Napoleon Špun Strižić, Zdenka Marković, Dobriša Cesarić, Zlata Kolarić Kišur, Boro Pavlović, Branko Živković, Dubravko Jelčić i drugi. Nižući književnike zavičajnike Peić ističe posebnu vrijednost slavonske književnosti koja se očituje u vjernosti zemlji i sveprisutnost prirode i čovjeka. Ono što karakterizira stvaralaštvo zavičajnika jest čisti, kristalni jezik te izbor motiva. Posebno mjesto Peićevog interesa u bavljenju zavičajnicima zauzima slikar Miroslav Kraljević. Peić iznosi mnoštvo zanimljivih podataka o Kraljevićevoj požeškoj obitelji (stric Laca, stric Dušan, teta Lujka), naznačava njihovu veliku ulogu u Kraljevićevom slikarskom razvoju te postavlja tezu da bez njih Kraljević ne bi bio Kraljević. Pišući o Kraljeviću Peić je znalački uspostavljao veze s drugim područjima umjetnosti. Matko spominje i svoje zavičajnike u području glazbe i kazališne umjetnosti (Vilim Just, Vilma Nožinić, Ervina Dragman i Mia Oremović). Iz Peićevih tekstova proizlazi da bi afirmacija stvaralaštva navedenih osoba bila vjerojatno slabija da u pozadini njihove osobne povijesti ne stoji Požega, grad na Orljavi sa svojim originalnim geografskim položajem, kulturom i nadasve kako sam Peić kaže još originalnijim mentalitetom. Matko Peić wrote essays and feuilletons about people from his native region over a long period of time (1953 -1999). His articles have been published in Vjesnik u srijedu, Vjesnik, Narodni list, Globus, Kulturni radnik, Otkrića, Telegram, Republika, Požeški zbornik, Glas Slavonije, Požeški list, Euro City, Slavonija and Večernji list. He wrote about Požega historians, from the first renowned one, Franjo Ksaver Pejačević, to Dragutin Pavličević. He was interested in geographers – travel writers, from Jakob Pejačević to Karlo Bošnjak, and writers focused on botany. Vjekoslav Babukić, a linguistic genius, also found his place in Matko Peić’s feuilletons. In his essays, he focused on Požega’s writers, from the great Antun Kanižlić to other writers of the eighteenth and the nineteenth century: Franjo Sebastijanović, Antun Nagy, Franjo Ciraki, Miroslav Kraljević, Josip Eugen Tomić, Janko Jurković, Vilim Korajac, Napoleon Špun Strižić, Zdenka Marković, Dobriša Cesarić, Zlata Kolarić Kišur, Boro Pavlović, Branko Živković, Dubravko Jelčić and many others. Writing about writers from his native region, Peić emphasized the special value of Slavonian literature, manifested in loyalty to the country and the omnipresence of nature and humans. What characterises the writing of this region is the crystal clear language and the choice of motifs. The painter Miroslav Kraljević occupies a special place in Peić’s interest when it comes to writing about people of his native region. Peić provides interesting information about the Kraljević family from Požega (uncle Laca, uncle Dušan, aunt Lujka), indicates their important role in the development of Kraljević’s painting and posits that without them Kraljević would not be Kraljević. While writing about Kraljević, Peić expertly established links to other areas of art. In his writings on local artists, Matko Peić also mentions several names in the field of music and drama (Vilim Just, Vilma Nožinić, Ervina Dragman and Mia Oremović). From Peić’s texts, it follows that the recognition of these individuals would likely be weaker if, in the background of their personal history, there was no Požega, the city on the river Orljava, with its original geographical location, culture and, above all, as Peić said, an even more original mentality. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|