Prevencijska istraživanja i prevencijska praksa

Autor: Bašić, Josipa
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2005
Předmět:
Zdroj: Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja
Volume 41
Issue 1
ISSN: 1331-3010
1848-7734
Popis: Nerijetko se u znanstvenoj i stručnoj literaturi koja se odnosi na prevenciju poremećaja u ponašanju i delinkvenciju djece i mladih mogu zapaziti naslovi kao što su: Poziv na prevenciju ; Zašto prevencija? Prevencija osnovana na znanosti, Koje preventivne strategije su učinkovite? Obećavajući, učinkoviti ili model preventivni programi?. Ti naslovi odražavaju noviju povijest prevencijskih istraživanja i prevencijske prakse. Preventivna znanost jedna je od disciplina koja integrira istraživanja o čovjeku kroz njegovo odrastanje – ; ; razvojnu epidemiologiju, epidemiologiju u zajednici i s tim u vezi preventivne intervencije (Kellam i Rebok, 1992). Na drugi način rečeno preventivna znanost je svojevrsna teorija socijalnog razvoja čovjeka, čiji je cilj identificirati i reducirati poremećaje u ponašanju mladih ljudi istovremeno promovirajući zdravlje, pozitivne stavove i ponašanja koja vode produktivnom i zdravom življenju mladih. Pri tome preventivna znanost u novije vrijeme rabi dva ključna pristupa: 1. identificirati rizične čimbenike koji smanjuju vjerojatnost poremećaja u ponašanju i zaštitne čimbenike koji poboljšavaju socijalne veze i jačaju djecu i mlade i zaštićuju ih od mogućih pormećaja u ponašanju, 2. razviti i primjenjivati uspješne strategije koje će omogućavati “ ; ; puštanje” ; ; istraživanja u praksu. Prevencijska znanost zato znači i stjecanje i razumijevanje informacija o rizičnim i zaštitnim čimbenicima prisutnim u okruženju razvoja mladog čovjeka, stavljajući te nalaze u akciju primjenom različitih obećavajućih programa. Hawkins i suradnici (2001) zaklučuju kako je znanje o rizičnim i zaštitnim čimbenicima i za zloporabu droga i za nasilje i za delinkvenciju mladih vrlo važno, ali da kod toga postoji narastajuća potreba “ ; ; prevođenja” ; ; tih znanja u sustave prevencije u lokalnoj zajednici koji će zaista reducirati incidenciju i prevalenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih. Važnost znanstveno utemeljenih programa u svjetskim razmjerima široko je prihvaćena za podrućja prevencije: delinkvencije maldih, nasilja, napuštanja škole, zloporabe sredstava ovisnosti i sl. Postoje napori raznih centara, naročito u podrućju suzbijanja ovisnosti, koji informiraju stručnu javnost o postojanju i dostupnosti znanstveno utemeljenih programa i opcija (SAMHSA, 2002). Znanstveno utemeljeni programi su oni koji su: nastali iz jedne ili više teorija ili teorijskih pristupa, njihove programske aktivnosti su povezane s teorijom te su dobro primjenjeni i evaluirani. Kod tako utemeljenih programa pronađeni su obećavajući, uspješni i model programi. Obećavajući programi pokazuju neke pozitivne rezultate dok uspješni programi konstantno pokazuju pozitivne rezultate, primjenjuju se i stalno se evluiraju. Model programi su jednostavno uspješni programi koji su dostupni za upotrebu i imaju dostupnu tehničku pomoć od strane autora programa. Kriteriji koji su doveli do ovih razina programa, između ostalih, uključivali su: teoriju – ; ; stupanj do kojeg programi odražavaju jasne i dobro artikulirane principe o ponašanjima i načinima promjene tih ponašanja, vjerodostojnost intervencije, evaluacijske parametre, strategije uzimanja uzoraka, zadržavanje korisnika programa, replikacije programa, sposobnost širenja njegove upotrebe, korisnost – ; ; sveukupna korisnost rezultata programa u službi prvencijske teorije i prakse (SAMHSA, 2002). Ovo predavanje, na ovom skupu gdje se zajedno nalaze i praktičari i znanstvenici, ima za cilj otvoriti priliku za prepoznavanje snaga jedne i druge strane te omogućavnje zajedničkog vjerovanja kako je moguće ujediniti napore prema učinkovitijim izlazima za djecu i mlade koji rastu u sve većem društvu rizika i sve manjim čimbenicima zaštite. To stoga što su već neki napori napravljeni, istražujemo (Bašić, Janković, 2000 ; Bašić, Ferić, Kranželić, 2001), a mnogi programi prevencije se svakodnevno primjenjuju. Literatura: A Practitioner s Guide for Science – ; ; Based Prevention: A Handbook of Promising, Effective and Model Programs. (2002), US Department of Health and Human Services, Center for Supstance Abuse Prevention, Supstance Abuse and Mental Health Service Administration (SAMHSA). Bašić, J., Janković, J. (2000): Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladih. Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanja, Zagreb. Bašić, J., Ferić, M., Kranželić, V. (2001): Od primarne prevencije do ranih intervencija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Catalano, R.F., Hawkins, J.D. (1996): The Social Developmental Model: A Theory of Antisocial behavior. U: J.D. Hawkins (ur): Delinqency and Crime: Curent Theories. Cambridge University Press. New York, 149-197. Hawkins, J.D., Catalano, R., Arthur, M. (2001): Development and Evluation of the Communites thet Care Operating Sistem. Society for Prevention Research. Realizing Effective Prevention Policy and Practice through Science, 9th Annual meetig, Washington, D.S., May 31-June 2, 2001, 16. Kellam, G.S., Rebok, W.G. (1992): Building Developmental and Etiological Theory through Epidemiologically Based Preventive Interventive Trials. U: McCord, J., Tremblay, E. R. (ur): Preventing Antisocial Bahavior: Intervention from Birth through Adolescence. The Guilford Press, New York, 162-195.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: