| Popis: |
Tema ovog rada je provenijencija pješčenjaka uzorkovanih na izdancima dubokomorskih naslaga kredne i paleocenske starosti sa područja Banovine. Metodom kvantitativne analize teških frakcija pomoću polarizacijskog mikroskopa prouceno je podrijetlo siliciklastičnog detritusa u pješčenjacima kredne i paleocenske starosti. Teška mineralna frakcija ovih pješčenjaka sastoji se od apatita, cirkona, turmalina, rutila i različitih količina Cr-spinela. Pješčenjaci su dominantno su sastavljeni od kvarca, sedimentnih i metamorfnih čestica vrlo niskog do niskog stupnja, zajedno s mafičnim litičnim česticama. Sastav mastrihtskih pješčenjaka vjerojatno odražava eroziju ekshuiranih dijelova kore u kolizijskoj zoni. Porijeklo detritusa u paleocenskim pješčenjacima vjerojatno je bilo povezano s erozijom magmatskog luka koji je nastao duž područja subdukcije jadranske ploče ispod Europe, kao i metamorfnih jedinica ekshumiranih u akrecijskom klinu i / ili eventualno iz jedinica Tisza ploče. The topic of this paper is the provenance of sandstones sampled on the outcrops of deep-sea Cretaceous and Paleocene ages from the Banovina area. The origin of siliciclastic detritus in Cretaceous and Paleocene sandstones was investigated by quantitative heavy fraction analysis using a polarization microscope. The heavy mineral fraction of these sandstones is composed of apatite, zircon, tourmaline, rutile and various amounts of Cr-spinel. The sandstones are predominantly composed of quartz, sedimentary and metamorphic particles of very low to low grade, together with mafic lithic particles. The composition of the Maastrichtian sandstones probably reflects the erosion of exhumed kontinental units in the collission zone. The origin of detritus in the Paleocene sandstones was probably related to the erosion of the igneous arch that occurred along the subduction zone of the Adriatic plate beneath Europe, as well as metamorphic units exhumed in the accretionary wedge and / or possibly from Tisza plate units. |
