| Popis: |
Autor u radu istražuje simbolizam i alegoriju u teološkom tumačenju teksta oficija i obrednih gesta rimskog oficija u 13. stoljeću u tekstu srednjovjekovne liturgijske ekspozicije Rationale divinorum officiorum Guilielmusa Durandusa (1230. – 1296.). Peta knjiga navedene Durandusove ekspozicije, s naslovom De divinis officiis, jednako kao i cjelovito njegovo djelo, alegorijski tumači kleru biskupije Mende raspored slavlja božanskog oficija. Iako se Durandus osvrće na razne tradicije i njihov razvoj, tekst oficija koji se nalazi pred njim oficij rimske kurije. U prvom dijelu rada autor najprije daje opći pregled teološko-alegorijskog tumačenja Durandusove liturgijske ekspozicije koja se nalazi na vrhuncu pisanja ovakvih liturgijskih traktata, a iz kojih su svećenici u razdoblju prije 14. stoljeća, i bule pape Bonifacija VIII. Unam sanctam, učili i usvajali nauk o Crkvi (ekleziologija) jednako kao i specifično znanje o značenju svega onog što vrše unutar crkve kao građevine. Svoje tumačenje liturgijske prakse Durandus temelji na povijesnoj, alegorijskoj, tropološkoj i anagoškoj egzegezi svetopisamskih tekstova. Značaj ovog djela nalazi se ponajprije u broju izdanja koja su se pojavila nakon posljednje recenzije Rationale divinorum officiorum 1294./6. Riječ je o četrdeset pet izdanja do 1501. te novih četrdeset i tri nova tijekom 16. stoljeća, a Rationale je također i prva ne- biblijska tiskana knjiga (1459.). No, značaj Rationale vidi se i kroz utjecaj koji je ovo djelo izvršilo na generacije teologa do Drugog vatikanskog koncila i liturgijske reforme koja je potom uslijedila. Drugi dio rada autor posvećuje istraživanju simbolizma antifona i psalmodije koji Durandus obrađuje u drugom dijelu pete knjige pod naslovom Quid sit officium. U posljednjem, trećem dijelu rada autor istražuje značenje koje Durandus upisuje u tijek noćne službe oficija u trećem dijelu pete knjige pod naslovom De nocturnis. Nokturn svojeg vremena Durandus povezuje s noćnom službom ecclesia primitiva, crkvene zajednice pred- konstantinovskog razdoblja, kako bi kleru dao dublji smisao službene molitve Crkve. Riječ je o interdisciplinarnom istraživanju koje u korelaciju dovodi medijevistiku i teološke znanosti. Istraživani autor, djelo Rationale divinorum officiorum te daljnji rad na njemu mogu biti od koristi u istraživanjima glagoljske crkvenoslavenske baštine, napose u istraživanju brevijara koji svoj predložak nalaze u kursusu oficija papinske kurije. |
