Ploidity level and heterochromatin distribution in species from genus Polystachya (Orhidaceae)

Autor: Šafran, Marko
Přispěvatelé: Besendorfer, Višnja, Mlinarec Novosel, Jelena
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2012
Předmět:
Popis: Rod Polystachya Hook. sastoji se od približno 240 vrsta, koje su rasprostranjene na geografski širokom području. Do današnjih dana jako je mali broj objavljenih radova koji se bave problematikom molekularne citogenetike i filogenije roda Polystachya. Zadnja citološka analiza napravljena je 1979. godine i to na malom broju vrsta. Ovo istraživanje uključilo je do sada najveći broj vrsta sa svrhom određivanja točnog broja kromosoma unutar roda Polystachya. Proučene su ukupno 33 vrste sa širokog geografskog područja, te je ustanovljeno da je rod Polystachya vrlo homogen obzirom na broj kromosoma. Osnovni komplement sadrži dvadeset kromosoma (x=20). Najveći broj vrsta su diploidi s 2n=2x=40 kromosoma, dok su 8 vrsta tetraploidi (2n=4x=80) i samo jedna vrsta je heksaploid (2n=6x=120). Ne postoje velike varijacije u raspodjeli i položaju heterokromatina unutar roda. Najveći broj vrsta ima heterokromatinske blokove u pericentromernnom području. Polystachya Hook. consists of approximately 240 species, ranging over a wide geographic area. Up to now a very small number of papers dealing with molecular cytogenetics and phylogeny of the genus Polystachya were published. Last cytological analysis was made in year 1979 but it included only a small number of species. This research has involved the largest number of species so far, analyzing total number of 33 species from wide geographical area with the purpose of determining the correct number of chromosomes within the genus Polystachya. It was found that the genus Polystachya is very homogeneous in the context of chromosome number. Basic complement contains twenty chromosomes (x=20). Most of the species are diploids with 2n=2x=40 chromosomes, while 8 species are tetraploid (2n=4x=80) and only one specie is hexaploid (2n=6x=120). There are no significant variations in the distribution and position of heterochromatin within the genus. Most of the species posses heterochromatin blocks located in the pericentromeric region.
Databáze: OpenAIRE