| Popis: |
Raspravlja se o specifičnim pitanjima glede mjenice i zadužnice koja su se u zadnje vrijeme pojavila u poslovnoj i pravnoj praksi. Izašlo je naime na vidjelo da su se mjenice u domaćoj poslovnoj praksi u velikoj mjeri koristile kao sredstvo plaćanja. Tražbine s naslova tih mjenica otkupljivale su se prije njihova dospijeća faktoring kuće. Mjenični vjerovnici koji su faktoring kućama prodali svoje mjenične tražbine ostali su, međutim, i nadalje mjenični obveznici. Nakon što izdavatelj i akceptantni tih mjenica nisu više bili kadri podmirivati faktoring kućama njihove dospjele tražbine, faktoring kuće obratile su se sa svojim zahtjevima za naplatu regresnim mjeničnim obveznicima – dobavljačima koji su im kao remitenti upravo bili i prodali svoje nedospjele mjenične tražbine. Dobavljači, suočeni s nenadnim obvezama, došli su u nezavidnu situaciju, jednako kao i faktoring kuće, ponajprije one manje. Kad dug ne može podmiriti glavni mjenični dužnik, akceptant, jasno je da se stvar treba riješiti u odnosu između mjeničnog vjerovnika i regresnih mjeničnih obveznika. Specifičnost situacije koja je nastala bila je, između ostalog, i u tome što su se u taj odnos pokušali uvući i nadležni regulatori – HANFA odnosno HNB. Pojavilo se, naime, shvaćanje da su HNB odnosno HANFA propustili koristiti se svojim nadzornim ovlastima, ponajprije glede limita izloženosti banaka odnosno faktoring kuća prema pojedinom dužniku. Kolale su štoviše i konstrukcije da su banke odnosno faktoring kuće same odnosno u dogovoru s izdavateljem mjenice i glavnim mjeničnim dužnikom osmislile čitavu konstrukciju financiranja pa se i u tome prepoznala potreba dodatnih regulatornih nadzora. Problematično je i to jesu li banke i faktoring kuće znale ili morale znati za to da je izdavatelj mjenice, ujedno i glavni mjenični dužnik, suočen s ozbiljnim financijskim poteškoćama i da nije bilo vjerojatno da će o dospijeću biti kadar uredno podmiriti svoje preuzete mjenične obveze koje će posljedično pasti na teret dobavljača kao regresnih mjeničnih obveznika. Postavilo se, nadalje, i pitanje jesu li se izdavanjem spomenutih mjenica kršile odredbe o rokovima plaćanja u trgovačkim ugovorima koje su prisilnopravno propisane Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodi i kakve posljedice to eventualno ima na mjenice koje optječu u pravnom i poslovnom prometu. Otvorio se i poseban problem što su pojedini izdavatelji mjenica, koji su ujedno bili i glavni mjenični vjerovnici, izdavali pored tzv. regularnih robnih mjenica i tzv. fiktivne mjenice koje nisu imale pokriće u robi i koje su izdavatelji takvih mjenica puštali u promet kako bi se prikriveno financirali. Glede toga nameće se potreba pobliže analize vrsta mjenica i faktoring ugovora. Rad se rubno dotiče i zadužnice. |
