| Popis: |
Procjenjuje se da 5-10% svih lomova čine otvoreni lomovi. Klasifikacija otvorenih lomova pomaže pri procjeni rizika od komplikacija i funkcionalnog ishoda, a koristi se Gustilo – Andersenova klasifikacija. Koštano cijeljenje složeni je fiziološki proces koji podrazumijeva koordinirano djelovanje većega broja stanica i njihovih prekurzora kao odgovor na ozljedu, a posljedica je potpuna obnova jednakovrijednoga koštanog tkiva te preuzimanje fiziološke funkcije tog tkiva. Tijekom cijeljenja dolazi do reakcije četiriju različitih čimbenika: periosta, kosti, koštane srži i okolnoga mekog tkiva. Rana otvorenog loma treba biti obrađena na odgovarajući način. Područje oko rane treba biti ošišano te oprano, a sama rana isprana velikim količinama sterilne slane otopine pod niskim tlakom. Pacijenta se mora stabilizirati te ga staviti na antimikrobnu terapiju u skladu s procjenom stupnja loma. Nakon debridmana rane, koji može biti kirurški, mehanički ili enzimatski, potrebno je lom kirurški stabilizirati. Možemo koristiti metode vanjske ili unutarnje fiksacije. Koju ćemo kiruršku tehniku koristiti ovisi o vrsti i težini loma, stabilnosti pacijenta te financijskim mogućnostima vlasnika. Ukoliko se pacijent ne može odmah podvrgnuti operaciji, mjesto loma treba imobilizirati. Najčešće se imobilizacija vrši Robert – Jonesovim povojem koji pruža vanjsku potporu i zaštitu tkiva, smanjuje edem i sprječava dodatno oštećenje tkiva. Najčešća komplikacija koja je javlja pri otvorenim prijelomima je infekcija, ali se pravilnom obradom pacijenta ona može spriječiti ili zaustaviti progresija. |
