Crkvenost župne zajednice
| Autor: | Josip Baloban |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2001 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Diacovensia, Vol 9, Iss 1, Pp 7-23 (2001) Diacovensia : teološki prilozi Volume 9 Issue 1 |
| ISSN: | 1330-2655 1849-014X |
| Popis: | Autor na temelju empirijskih podataka ukazuje na crkvenost kao višedimenzionalnu i složenu stvarnost unutar bazične strukture Crkve, tj. unutar župne zajednice. Crkvenost kršćana u Hrvatskoj najviše se očituje po dimenziji pripadnosti Crkvi i po obrednoj dimenziji, što znači da veliki dio hrvatskih katolika prilikom važnih događaja u životu (rođenja, ženidbe i pogreba) manifestativno aktivira svoju crkvenost. Na drugoj strani, u slavljenju euharistije i u drugim izvanliturgijskim okupljanjima sudjeluje daleko manji broj hrvatskoh kršćana. Jednako tako crkvenost je daleko manje prepoznatljiva u socijalno-karitativnom angažmanu, te u nazočnosti vjernika u župnim strukturama. Autor ukazuje na prisutnost ekleziološkog i privatnog tipa crkvenosti, pri čemu napominje da će u budućnosti župna zajednica biti najtolerantnija crkvena bazična struktura, koja će obuhvatiti kršćane koji se potpuno identificiraju s Crkvom i župnom zajednicom, ali i kršćane koji se samo parcijalno identificiraju sa svojom Crkvom. The author uses the empiric dato to present ecclesiasticism as a multidimensional and complex reality within the basic structure of the Church - that is to say - within a parioshu community. The ecclesiasticism of Christians in Crootia is mainly shown through the dimension of their belonging to the Church and through the ceremonial dimension. This means that a great number of Croatian Catholics activate their ecclesiasticism in an apparent way when it comes to the important events in their life (baptism, wedding, funeral). Nevertheless, far less Croatian Catholics are present at Eucharistic celebrations and other non - liturgical gatherings. Croatian belivers are, in the some way, less engaged in socila and chartable activities, and only a small number of them are active in parish structures. The autor points out at the presence of a ecclesiological and individual type of ecclesiasticism, emphasizing that, in the future, a parish will be the most tolerant basic structure of Church that will embrace all the Christians who can fully identify themselves with treir Church and their parish community, together with those who identify themselves with their Church only partially. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|