| Popis: |
Hrvatski znakovni jezik (HZJ) jezik je zajednice gluhih na podrucju Republike Hrvatske. Znakovni jezici postoje otkada je gluhih osoba, no sustavno se istražuju tek od sredine 20. stoljeca. Jezicna istraživanja HZJ-a tek se provode pa još ne postoje konkretni opsežni prirucnici poput gramatika i vecih rjecnika HZJ-a. Cilj je ovog diplomskog rada na jednome mjestu obuhvatiti dosadašnja dostupna saznanja o HZJ-u koja su uglavnom pristizala iz radova s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta gdje djeluje Laboratorij za istraživanje znakovnog jezika i kulture gluhih. Tocnije, ovaj rad nastoji definirati znakovne jezike, pojašnjava slicnosti i razlike izmedu govorenih i znakovnih jezika, daje kratki pregled poznate povijesti razvoja znakovnih jezika, prikazuje kako se znakovni jezici mogu bilježiti, opisuje od kojih se jezicnih jedinica znakovni jezici sastoje kroz poglavlja o fonologiji, morfologiji i sintaksi HZJ-a i ukratko recenzira postojece prirucnike i rjecnike HZJ-a. Osim vec navedenoga želja je ovoga rada podici svijest o problemima HZJ-a koje još treba detaljno istražiti i o njegovoj potrebi za standardizacijom koja bi korisnicima HZJ-a olakšala komunikaciju. Croatian Sign Language (HZJ) is the language of the deaf community in the Republic of Croatia. Sign languages have been around as long as the deaf people, but their systematic research did not begin until the middle of the 20th century. The linguistic research of HZJ is in progress, but there are no extensive manuals such as grammars or dictionaries at the moment. The goal of this paper is to collect the HZJ research results published so far in one place. Most of the research papers stem from the Faculty of Education and Rehabilitation Sciences where the Laboratory for Research of Sign Language and Deaf Culture operates. This paper tries to define sign languages, explains the differences and similarities between spoken and signed languages, summarises the known history of sign language development, shows the ways a sign language can be written down, describes HZJ's linguistic units through chapters on phonology, morphology and syntax and reviews the existing HZJ manuals and dictionaries. Besides the above-mentioned, this paper aims to raise awareness on all the issues in HZJ that need further research and on its need for standardization which would greatly ease the communication between HZJ users. |
