HOW CAN ORAL HISTORY BE INTEGRATED INTO A MUSEUM EXHIBITION?

Autor: Orlić, Olga
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2006
Předmět:
Zdroj: Etnološka tribina : Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva
Volume 36
Issue 29
ISSN: 1848-9540
0351-1944
Popis: U ovom se radu osvrćem na upotrebu metode usmene povijesti u muzejima. 2005. godine toj je temi bila posvećena godišnja konferencija ICOM/ICME, održana u Nafplionu u Grčkoj. Usmena povijest, odnosno metoda usmenog prikupljanja podataka jedna je od metoda kojom se u terenskom radu koriste etnolozi/antropolozi, pa tako i oni zaposleni u muzejima. Na taj način prikupljeni podaci, upotrijebljeni, npr. na izložbi, u nepromijenjenom (ili barem što manje promijenjenom) obliku, omogućuju da se na ovaj ili onaj način riječ prepusti samim kazivačima, a ne da njihove riječi interpretiraju stručnjaci, istraživači ili muzealci, kao što je najčešće slučaj. Tako nečija sjećanja o određenoj temi postaju vidljiva i/ili dostupna sluhu na samoj izložbi, a ujedno ostaju i dokument za budućnost. Nove tehnologije omogućuju različite načine prezentiranja podataka prikupljenih metodom usmene povijesti (filmovi na video ili DVD formatima, snimljeni zvukovi ili izjave, transkribirani tekstovi izloženi na izložbi), što pruža mnogo mogućnosti za primjenu te metode u muzejima. Prilikom realizacije projekta istraživanja tekstilnog rukotvorstva u Istri koristili smo se tom metodom te je u određenoj mjeri upotrijebili na izložbi "Tkalci u Istri", kojom je projekt rezultirao. Dio članka posvećen je upravo primjerima i iskustvima Etnografskog muzeja Istre na tom projektu. Prikupljen materijal koji nije upotrijebljen na izložbi ostaje na raspolaganju za buduće projekte Etnografskog muzeja Istre, a u članku se istovremeno skreće pozornost na potrebu osnivanja arhiva za podatke prikupljene metodom usmene povijesti.
In the article, I deal with the use of the oral history method in museums. This museum method was the theme of the annual conference of ICOM/ICME, held in Nafplion in Greece in 2005. Oral history, that is, the oral method of data collection, is one of the methods that ethnologists/anthropologists use in field work and, thus, museum staff also. Data collected in this way and used, for example, in exhibitions in an unaltered form (or, at least, altered to the smallest extent possible), enables the collocutors themselves to speak out, rather than having their words interpreted by experts, researchers or museum staff, as is most frequently the case. The new technologies make it possible for data collected by the oral history method to be presented in various ways (films on video-tapes or DVD formats, recorded sounds or statements, transcribed tests on show at the exhibition), which offer a host of opportunities for utilisation of the method in museums. During realisation of the textile handicrafts in Istria research project, we used that method and applied it to a certain extent at the Weavers in Istria exhibition, which was the outcome of the project. Part of the article deals with the examples and experiences of the Ethnographic Museum of Istria on that very project. Collected material that was not used in the exhibition remains at our disposal for future Ethnographic Museum of Istria projects, while attention is simultaneously drawn in this article to the need for establishment of an archive of information collected by the oral history method.
Databáze: OpenAIRE