| Popis: |
U radu je navedena uloga, značenje i utjecaj glagoljaških svećenika na cjelokupni život nekog sela. S obzirom na to da se radi o svećenstvu koje je poteklo iz tih malih sredina, oni su cijeli svoj život, svoje raspoloživo vrijeme i stečeno znanje stavili u službu napretka tih sredina. Njihova su svjedočenja načina tadašnjeg života ostala sačuvana do današnjih dana preko raznih propovijedi, službenih dokumenata, matičnih knjiga, knjiga bratovština, godara, povijesnih podataka, raznih usputnih zapisa. U članku je prikazan život i rad jednog takvog svećenika koji je bio potpuno nepoznat široj javnosti. Riječ je o don Luki Žuviću rodom iz Luke na Dugom otoku koji je živio u drugoj polovini 18. stoljeća. Opisano je njegovo školovanje na Zaglavu te pastoralna služba u Ravi i Žmanu. U Ravi je bio kapelan od 1784. do 1790., a u Žmanu župnik od 1792. do 1797. Glavni zadatak mu je bilo liturgijsko djelovanje, dušobrižništvo te poučavanje, a osnovne je prihode osiguravao (poput drugi svećenika) od crkvenih desetina, donacija, misnih intencija i vođenja bratovštinskih knjiga. Taj je pop glagoljaš Zadarske nadbiskupije živo sudjelovao u svojoj seoskoj zajednici, ostavljajući svojim perom zapise glagoljicom na materinskom hrvatskom jeziku. Slijedeći trag tog pera, odnosno karakterističan rukopis i paleografska rješenja u raznim arhivskim i knjižničnim fondovima diljem Hrvatske, pronađeni su dokumenti i vrela napisani rukom don Luke Žuvića. Nalazimo ga kao pisara vrela pragmatične pismenosti poput matica rođenih, vjenčanih i umrlih župa njegova djelovanja, u madrikulama, oporukama, ali i kao pisca propovijedi čiji su ostatci dospjeli u Državni arhiv u Zadru i Sveučilišnu knjižnicu u Splitu. Raščlambom je potvrđeno da je don Luka Žuvić prepisivač, a možda i autor četiriju takvih propovijedi. Njihov sadržaj uobičajen je za to razdoblje. Jedna govori o kleveti i laži, druga o Uznesenju Blažene Djevice Marije, treća je propovijed u prigodi vjenčanja, a posljednja je vrlo zanimljiva oproštajna propovijed. Riječ je o dirljivoj propovijedi u kojoj se župnik oprašta od vjernika vjerojatno znajući da je bolestan i da mu je blizu smrt. Don Luka Žuvić je najvjerojatnije ubrzo nakon pisanja ove propovijedi i umro. |
