In memoriam Anđelko Badurina (1935. – 2013.)

Autor: Galović, Tomislav
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2013
Předmět:
Zdroj: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu : Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Volume 45
Issue 1
ISSN: 1849-0344
0353-295X
Popis: U subotu 14. prosinca 2013., u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša u Odri kod Zagreba, u 79. godini života preminuo je o. fra Anđelko Badurina, franjevac trećoredac glagoljaš i povjesnik umjetnosti. Anđelko Badurina rođen je u Lunu na otoku Pagu 2. listopada 1935. godine. Gimnazijsko obrazovanje započeto u Senju nastavio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a završio u Splitu. Za svećenika je zaređen 1961. u zagrebačkoj katedrali. Diplomirao je teologiju 1963. (tema diplomskoga rada bila je: Suvremeni grčko-pravoslavni teolozi o jedinstvu pravoslavlja, 1962.) i pohađao poslijediplomski studij na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zatim je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao povijest umjetnosti te se zaposlio 1969. kao stručni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (od 1975. do 1990. Centar/Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu). U početku radio kao tajnik Instituta, a od lipnja 1971. do travnja 1972. bio je i vršitelj dužnosti direktora Instituta, a potom nastavio u znanstvenim zvanjima. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio je s područja povijesti umjetnosti magisterij (Iluminacija srednjevjekovnih pravničkih rukopisa u Dalmaciji – Dubrovnik, 1972.) i doktorat (Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, 1974.). Oboje pod mentorstvom uglednog hrvatskog povjesničara umjetnosti prof. dr. Milana Preloga. U svojoj matičnoj struci i na radnom mjestu redovno je napredovao: zvanje znanstvenog suradnika postigao je 1974., višeg znanstvenog suradnika 1980., dok je u zvanje znanstvenog savjetnik izabran 1987., a 1998. biran je u ondašnje zvanje znanstvenog savjetnika drugi put, tj. u trajnom zvanju, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti. Uža specijalnost fra Anđelka Badurine bio je srednji vijek: ikonografija, ikonologija, iluminirani rukopisi, samostanska arhitektura, urbanizam, hagiotopografija, te istraživanje hrvatskoga glagoljaštva u cjelini. Završio je osobne projekte Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj (tiskano kao knjiga 1995. godine zasebno na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Instituta za povijest umjetnosti, a u okviru serije Monumenta artis Croatiae) i Hagiotopografija Hrvatske (objavljeno 2006. u izdanju Instituta za povijest umjetnosti i Kršćanske sadašnjosti u obliku kompaktnog diska računalne baze podataka). Istraživao gotovo u svim državnim i crkvenim arhivima u Hrvatskoj, a u inozemstvu u Vatikanu, Veneciji, Beču i Budimpešti, dok je izuzetno velik njegov prinos uređenju sakralnih zbirki te izradi niza elaborata za restauraciju i revitalizaciju oštećenih, napuštenih ili ostarjelih samostana i drugi zdanja u Hrvatskoj. Osim toga objavio je brojne radove i knjige (npr. Porat – samostan franjevaca trećoredaca 1480-1980, 1980. ; Sakralni prostor tijekom povijesti i danas, koaut., 1987. ; Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, 1990. ; Boljunski glagoljski rukopisi: Kvaderna od dot cerkav boljunskeh, 1992. ; Datja i prijatja: primici i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Martinšćici na otoku Cresu, 1995. ; Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku 1734. – 1878., 2013.) te uredio – danas već kultni – Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. U mirovinu je otišao 2000. kao znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Fra Anđelko Badurina obnašao je različite dužnosti (tajnik, definitor, kustos) u Trećem samostanskom redu svetog Franje (Tertius Ordo Regularis S. Francisci) kojemu je sam i pripadao. Preko četrdeset godina živio je u samostanu sv. Franje u Odri, gdje je bio višegodišnji gvardijan i ekonom. Bio je jedan od osnivača Teološkog društva ''Kršćanska sadašnjost'' (TDKS) u Zagrebu te član Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskog arheološkog društva, Bizantološke sekcije Razreda za društvene znanosti HAZU i dr. Godišnju državnu nagradu za znanost za istaknuto znanstveno djelo (Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj) u području humanističkih znanosti dobio je 1996., dok je odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana 1999. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. ''Zbog iznimna doprinosa proučavanju hrvatske glagoljske baštine'' Društvo prijatelja glagoljice u Zagrebu proglasilo ga je 2003. svojim počasnim članom. Fra Anđelko Badurina profilirao se kao vrsni znalac srednjovjekovne povijesti umjetnosti, posebice iluminacije srednjovjekovnih rukopisa, te zaslužni istraživač hrvatskoga glagoljaštva i njegova franjevačkog trećoredskog ogranka. Najbolja uspomena na fra Anđelka ogledat će se u njegovim vrijednim knjigama i radovima, a prepoznatljivost po izrazitoj sažetosti u izričaju (pisani radovi mu mahom nisu prelazili nekoliko kartica teksta i gotovo pa uvijek na znanstvene skupove išao je s gotovim tekstom koji bi nakon izlaganja odmah znao predati organizatorima za zbornik radova). Vjerujemo da će – uz Iluminirane rukopise u Hrvatskoj i Hagiotopografiju Hrvatske – njegov Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, koncepcijski osmišljen sa svojim velikim prijateljem Brankom Fučićem, a ostvaren sa suradnicima (Marijan Grgić, Radovan Ivančević, Emilijan Cevc, Mitar Dragutinac, Dragutin Nežić, Doris Baričević) ostati posve originalna i neprolazna vrijednost u našoj leksikografiji i uopće kulturi, a njegova osobnost i jedinstvenost kao čovjeka i redovnika ostati u dubokom pamćenju svima onima koji su ga znali i s njime surađivali.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: