ETNOBOTANIČKA PRIMJENA BILJAKA I SAMONIKLIH GLJIVA U NARODNOJ MEDICINI I LJUDSKOJ PREHRANI OPĆINE VITEZ (BOSNA I HERCEGOVINA)

Autor: Ivana Vitasović-Kosić, Katarina Gugić, Boris Dorbić
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2020
Předmět:
Zdroj: Krmiva : Časopis o hranidbi životinja, proizvodnji i tehnologiji krme
Volume 62
Issue 1
ISSN: 0023-4850
1848-901X
Popis: Na širem području zapadnog Balkana ljudi su često tijekom povijesti gladovali, iako ih je okruživala vrlo bogata jestiva samonikla flora. U ovom radu dokumentirana je upotreba samoniklog bilja i gljiva na području Općine Vitez, kao i podaci o specifičnim lokalnim nazivima biljaka, njihovoj upotrebi, tradicijskim običajima i nematerijalnoj baštini vezanim uz samoniklo bilje i gljive. Dubinskim polustrukturiranim intervjuima zabilježeno je 66 biljnih vrsta (koje su raspoređene unutar 39 biljnih porodica) i 9 vrsta gljiva (unutar šest porodica). Prema rezultatima istraživanja najveći broj biljaka se koristi kao ljekovito bilje (53 vrste) i kao hrana za ljude (34 vrste). Vrste s najvećom frekvencijom jesu: Rubus idaeus, Urtica dioca, Vaccinium myrtillus, Sambucus nigra, Taraxacum officinale, Corylus avellana itd. Ovim istraživanjem zabilježene su zanimljive upotrebe: svježa salata od vrste Stellaria media (mišjakinja), čaj od cvjetova Hedera helix (bršljan) za liječenje gnojnih krajnika i fistula te ljekovita mast protiv ozeblina od Loranthus europaeus (žuta imela). Kao najčešće konzumirane samonikle gljive zabilježene su: Boletus edulis (ljetni / pravi vrganj), Lactarius sanguifluus (krvava mliječnica) i Cantharellus cibarius (lisičarka). Zaključno, tradicionalna upotreba samoniklog bilja još uvijek je dosta zastupljena u svakodnevnom životu stanovnika istraživanog područja te se i dalje prenosi usmenim putem s generacije na generaciju.
In the wider area of the Western Balkans, people have often starved throughout history, although they have been surrounded by a very rich edible wild flora. This paper documents the use of wild-growing plants and fungi in the Municipality of Vitez in Central Bosnia, as well as data on specific local plant names, their use, traditional customs and intangible heritage related to wild plants and fungi. In semistructured interviews we recorded 66 plant species (distributed within 39 plant families) and 9 mushroom species (from six mushroom families). According to research findings, the largest number of plants is used as medicinal herbs (53 species), as well as for human food (34 species). The species that have been mentioned most frequently are Rubus idaeus, Urtica dioca, Vaccinium myrtillus, Sambucus nigra, Taraxacum officinale, Corylus avellana, etc. Interesting uses noted by this research include Stellaria media (common chickweed) which is used as green salad, as well as Hedera helix (the common ivy) whose flowers are used to make a medicinal tea for curing peritonsillar abscess and fistulas, and Loranthus europaeus (yellow mistletoe) used as a healing ointment against frostbite. The most commonly used mushrooms are: Boletus edulis (cep), Lactarius sanguifluus (bloody milk cap), and Cantharellus cibarius (fox glove). In conclusion, the traditional use of wild-growing plants is still well-preserved in the daily life of the humans in research area, and still transmitted orally from generation to generation.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: