| Popis: |
Barac je iz bogate hrvatske književne baštine izdvojio i u polje svojih interesa stavio Augusta Šenou, a potom i objavio godine 1926. istoimenu monografiju. U njoj je kao i u mnogobrojnim člancima u periodici, a najbolje se to može iščitati iz njegova članka »August Šenoa« u Republici 1950. Šenoine povijesne romane nazvao glavnim njegovim područjem djelovanja, temeljeći to na činjenici da je Šenoa »znao opažati život i ujedno svoja opažanja izraziti na književan način«. Na temelju Barčevih analiza Šenoinih povijesnih romana i njegova književno-povijesna značenja, uvažavajući činjenicu da ne postoji njegovo explicite teorijsko poimanje povijesnoga romana, namjera je rada proniknuti u Barčevo viđenje povijesnoga romana. Barac smatra Šenou ponajboljim i najutjecajnijim hrvatskim piscem XIX. st., zaključuje da je zadaća njegovih povijesnih romana osvijetliti važnija razdoblja hrvatske prošlosti, nužno ih je izgrađivati na povijesnim vrelima s ciljem da se prikaže ozračje i ljudi pojedinog doba, a analogijom između prošlosti i sadašnjosti djelovati na razvitak hrvatskoga društva, prikazujući sve slojeve društva s jasnom nacionalnom i društvenom poukom romana. I na koncu, nužno je voditi računa o kompoziciji djela i stilu, u čemu je Šenoa pravi umjetnik. Analogno Barčevom pozitivnom vrednovanju Šenoina pripovjedačkoga stvaralaštva, osobito značenja povijesnoga romana u hrvatskoj znanosti o književnosti, kao i inih učinaka, kao što su stvaranje hrvatske čitateljske publike, buđenje nacionalne svijesti i zajedništva, te osvješćivanju spram otporu prema tuđincima, zaključuje se da je i Barčevo viđenje povijesnoga romana sukladno Šenoinom. |
