| Popis: |
Uvod: Bakterije koje produciraju β -laktamaze proširenog spektra (ESBL) opisuju se sve češće i u dječjoj populaciji, posebice u neonatalnim jedinicama intenzivnog liječenja. Cilj ovog rada bio je istražiti faktore virulencije uropatogenih ESBL-producirajućih sojeva Escherichia coli u djece, te vidjeti razlikuju li se prema ispitivanim osobinama sojevi izolirani u novorođenčadi od onih izoliranih u djece dojenačke dobi. Materijal i metode: U razdoblju od siječnja 2002. do prosinca 2003. na neonatološkom i pedijatrijskom odjelu Kliničke bolnice Split izolirano je iz uzoraka urina novorođenčadi i dojenčadi ukupno 50 sojeva E. coli koji produciraju β -laktamaze proširenog spektra (ESBL). Produkcija ESBL utvrđena je metodom dvostrukog diska, a prisustvo gena blaTEM, blaSHV i blaCTX-M reakcijom lančane reakcije polimerazom. Osjetljivost na baktericidnu aktivnost seruma ispitana je prema metodi po Shilleru i Hatchu. Produkcija α hemolizina testirana je dubokom inokulacijom soja u hranjivi agar s 5% ljudske, odnosno ovčje krvi, a ekspresija adhezina utvrđena je metodom hemaglutinacije i inhibicije hemaglutinacije u mikrotitar pločicama. Rezultati: U promatranom dvogodišnjem razdoblju od ukupno 50 izoliranih sojeva ESBL-producirajuće E. coli, 20 (40%) sojeva je izolirano u novorođenčadi, a 30 sojeva (60%) u dojenčadi. Adhezini su utvrđeni u 24 (48%) sojeva (pet sojeva iz novorođenačke skupine, 19 iz dojenačke skupine sojeva), a razlika u ekspresiji adhezina između dvije istraživane skupine bila je statistički značajna (p=0, 01). P-fimbrije su utvrđene u svega sedam sojeva, a šest su izolirani iz urina dojenčadi. Hemolizin je produciralo 42 (84%) sojeva (19 u novorođenačkoj, 23 u dojenačkoj skupini), a 37 (74%) sojeva bilo je rezistentno na baktericidnu aktivnost seruma (16 u novorođenačkoj, 21 u dojenačkoj skupini), što ne čini statistički značajnu razliku (p>0, 05). Nije utvrđena statistički značajna razlika niti u detekciji bla gena između novorođenačke i dojenačke skupine. Lančanom reakcijom polimerazom testirano je na prisustvo gena blaTEM, blaSHV i blaCTX-M ukupno 28 sojeva. Od devet testiranih novorođenačkih sojeva gen blaTEM utvrđen je u jednom soju, a blaSHV u osam sojeva. Od 19 testiranih dojenačkih sojeva blaTEM je utvrđen u sedam sojeva, a blaSHV u 12 sojeva (p>0.05). Svega dva dojenačka soja posjedovala su gen blaCTX-M. Uočena je statistički značajna razlika u ekspresiji adhezina među sojevima s TEM i SHV β -laktamazama, jer su adhezini detektirani u svih osam blaTEM sojeva, a svega u pet od 20 blaSHV sojeva (p |
